U 2010. godini, kako potvrdili su u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, osim INA-e, poslove su imale i tvrtke poput šećerane Viro i pulskog Uljanika te dvadesetak manjih poduzeća i obrtnika, najvećim dijelom iz prijevozničkog sektora.
U prošloj godini sve se uglavnom svelo na poslovanje INA-e i Crosca jer su to jedine tvrtke koje su u Siriji djelovale i preko lokalnih podružnica.
U Ministarstvu kažu da je pad izvoza u Siriju dijelom posljedica i toga što su neki od ugovora istekli, a zbog situacije u toj zemlji novi poslovi nisu dogovarani.
Hrvatska udruga sindikata zatražila je u petak od premijera Zorana Milanovića hitan sastanak s predstavnicima sindikata koji djeluju u INA-i zbog posljednica za INA-ine radnike koje će nastati povlačenjem naftne kompanije iz Sirije. Ne sporeći opravdanost vanjskopolitičkih ciljeva i postupaka hrvatske Vlade, HUS drži nužnim da se i u takvim prilikama razmotre i rasprave efekti pojedine mjere na skupine na čije se interese njome izravno utječe.
Teško i u Iranu
Sirija nije jedina zemlja u kojoj je hrvatski izvoz zabilježio značajan pad. I poslovanje s Iranom, koji je također pod međunarodnim sankcijama, ide sve teže. Tako su prije dvije godine hrvatske tvrtke u Iran izvezle roba i usluga u vrijednosti od gotovo 46 milijuna kuna, dok je lani taj iznos bio tri puta manji, piše Novi list.
Blaži pad zabilježile su domaće kompanije koje su izvoznici na libijsko tržište. Izvoz u tu zemlju 2010. godine bio je 266 milijuna kuna. U prošloj godini, u kojoj su libijski pobunjenici srušili režim Moamera Gadafija, izvoz je bio manji za 33 posto i iznosio je 179 milijuna kuna.
Tako su u samo te tri zemlje hrvatske tvrtke u godinu dana izgubile gotovo 230 milijuna kuna izvoza, a još je gora činjenica da se, nakon godina rasta, izvoz u taj dio svijeta strmoglavio i pitanje je hoće li i kad biti moguće vratiti se na nekadašnje razine.
