U 2010. godini, kako potvrdili su u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, osim INA-e, poslove su imale i tvrtke poput šećerane Viro i pulskog Uljanika te dvadesetak manjih poduzeća i obrtnika, najvećim dijelom iz prijevozničkog sektora.

U prošloj godini sve se uglavnom svelo na poslovanje INA-e i Crosca jer su to jedine tvrtke koje su u Siriji djelovale i preko lokalnih podružnica.

U Ministarstvu kažu da je pad izvoza u Siriju dijelom posljedica i toga što su neki od ugovora istekli, a zbog situacije u toj zemlji novi poslovi nisu dogovarani.

Hrvatska udruga sindikata zatražila je u petak od premijera Zorana Milanovića hitan sastanak s predstavnicima sindikata koji djeluju u INA-i zbog posljednica za INA-ine radnike koje će nastati povlačenjem naftne kompanije iz Sirije. Ne sporeći opravdanost vanjskopolitičkih ciljeva i postupaka hrvatske Vlade, HUS drži nužnim da se i u takvim prilikama razmotre i rasprave efekti pojedine mjere na skupine na čije se interese njome izravno utječe.

Teško i u Iranu

Sirija nije jedina zemlja u kojoj je hrvatski izvoz zabilježio značajan pad. I poslovanje s Iranom, koji je također pod međunarodnim sankcijama, ide sve teže. Tako su prije dvije godine hrvatske tvrtke u Iran izvezle roba i usluga u vrijednosti od gotovo 46 milijuna kuna, dok je lani taj iznos bio tri puta manji, piše Novi list .

Blaži pad zabilježile su domaće kompanije koje su izvoznici na libijsko tržište. Izvoz u tu zemlju 2010. godine bio je 266 milijuna kuna. U prošloj godini, u kojoj su libijski pobunjenici srušili režim Moamera Gadafija, izvoz je bio manji za 33 posto i iznosio je 179 milijuna kuna.

Tako su u samo te tri zemlje hrvatske tvrtke u godinu dana izgubile gotovo 230 milijuna kuna izvoza, a još je gora činjenica da se, nakon godina rasta, izvoz u taj dio svijeta strmoglavio i pitanje je hoće li i kad biti moguće vratiti se na nekadašnje razine.