Ministarstvo pravosuđa je prošli tjedan napokon najavilo da će do proljeća "poroditi" prijedlog Zakona o stečaju potrošača, koji će onda u javnu raspravu. U primjenu neće prije 2015. godine.
Prema nekim procjenama, u ovom bi trenutku 60.000 naših sugrađana moglo proglasiti stečaj. Kad jednom zakon napokon zaživi, neće ga ipak moći proglasiti svi koji su pod ovrhama ili u blokadama, jer je ideja osobnog stečaja da je to zadnji izlaz, potrebne su teške objektivne okolnosti.
Zbogom 'luksuzu'
Isto tako, po uzoru na neke zemlje zapadne Europe, uvelo bi se svojevrsno mirenje, odnosno predstečajna nagodba, u kojoj bi vjerovnici i dužnik pokušali dogovoriti otplatu dugova. U Francuskoj, primjerice velika većina onih koji ispune sve uvjete za stečaj, ipak ga ne proglašava, jer se uspije dogovoriti.
Dođe li ipak do bankrota, građanin će dobiti stečajnog upravitelja, baš kao i tvrtke, te gubi pravo upravljanja svojim osobnim financijama. Upravitelj će odlučiti da primjerice mora prodati stan u kojem živi i preseliti se u manji, ili da mora prodati auto, ako mu nije potreban za posao ili mu je iz drugog razloga nužan. Nema više velikih računa za telefon, putovanja, bilo kakvog luksuza (ako ga je uopće pod ovrhama i bilo) - od toga je trenutka sve podređeno tome da dužnik može servisirati svoje obveze, a da pritom ne padne u krajnje siromaštvo.
Ustupak bankama?
Još će se raspravljati o tome pod kojim će se uvjetima moći otpisati dio dugova, kao što je to kod tvrtki, za što se zalažu sindikati, međutim, tu se očekuje otpor banaka, koje, naravno, neće tek tako dobrovoljno otpisivati dugove. Banke se zalažu za pristup u kojem stečaj znači kaznu i za vjerovnika i za dužnika, pa je i jednoj i drugoj strani bolje da postignu dogovor o otplati. Zanimljivo, isti pristup problemu, samo iz drugog kuta, imaju i u udruzi Franak, no u njoj smatraju da je odgađanje donošenja zakona o osobnom bankrotu ustupak bankama. Njegovo bi njegovo donošenje otvorilo mogućnost da i banke izgube u tom procesu – a tada bi one, rekla je arti-201401300161006 iz Udruge Franak za Danas.hr, "djelovale preventivno te izlazile ususret dužnicima da do proglašenja bankrota ne dođe".
Trošak postupka stečaja u nekim državama plaća država, a negdje ne. Bude li hrvatski zakon poput onih u Sloveniji ili u Francuskoj, stečaj bi trebao trajati nekoliko godina, nakon čega bi se dužniku mogli oprostiti preostali dugovi, a on bi, recimo to tako, mogao krenuti iznova, nadajmo se ne u nove dugove.
Zamka prevelikih očekivanja
Iako stručnjaci upozoravaju da se od uvođenja osobnog bankrota previše očekuje, te da je za stečaj potrebna velika financijska disciplina, mogućnost stečaja bila bi slamka spasa za mnoge hrvatske građane, pa se možemo samo nadati da će zakon ugledati Narodne novine prije nego uvjete za proglašenje stečaja ne ispunimo – svi.
