"Ne ide nam baš. Gledaju, ali ne kupuju. Stavili smo najniže moguće cijene, od 10 do 50 kuna, samo da zaradimo nešto za more", kaže Čakovčanin Denis Blagus, koji je na čakovečkom sajmu prodavao staru odjeću i razne predmete. On i Ela Vujnović skupljaju novac za odlazak na more. Nedostaje im još 200-tinjak kuna.
Negdje su načuli da se na sajmu može prodavati i nošena odjeća, pa su došli na ideju kako upotpuniti džeparac za ljetovanje. Probrali su hlače i majice koje više ne nose jer su im premale ili više nisu modno zanimljive. Usput su iz kuće pokupili predmete koji skupljaju prašinu, poput reketa za tenis i stolni tenis, mini usisavača, knjiga, miša za računalo, slušalica... Našao se tu i ribež za kupus.
"Uzeli smo sve za što smo mislili da će se najlakše prodati. Izgleda da smo fulali. Ovdje na sajmu ribeža ima koliko hoćeš", smije se Denis.
Prvi put su na sajmu i "starosjedioci" su ih dobro prihvatili. Daju im čak i savjete.
Odjeća roditelja za kartu na Špancirfestu
Pokraj njih svoju su plahtu prostrli Luka i Pero, također tinejdžeri koji ne skupljaju novac za more, nego za ulaznice za koncerte na Špancirfestu u Varaždinu!
"Ima mnogo odličnih koncerata, pa smo i mi donijeli odjeću koju više ne nosimo. Nešto je od roditelja", kažu mladići. I oni će, kažu, biti zadovoljni ako prikupe 200 kuna.
Denis se čudi što ljudi u Hrvatskoj rijetko kupuju second hand odjeću, dok je u svijetu, pa i u metropolama poput Londona i Beča, najnormalnije kupovati u takvim trgovinama i na sajmovima.
"Srame se valjda ili ne kupuju iz ponosa", pretpostavlja.
Umirovljenici prodajom krpaju mirovine, nezaposleni se kod njih odijevaju
S pune tri plastične vrećice odjeće sa sajma se vratila Čakovčanka koja kaže da često kupuje rabljenu odjeću.
"Mnogo je jeftinija, pa se za 15 kuna može kupiti majica koja u trgovini stoji 100 ili više kuna. To je čista i dobro održavana odjeća. Kupila sam majice, trenirke i igračke za sitan novac. Nezaposlena sam, novca nema, kriza je i ne vidim razlog zašto se ne odjenuti na sajmu", kaže odbijajući reći kako se zove.
Već nošenu odjeću prodaju i umirovljenici, koji time krpaju male mirovine.
"Ostalo mi je dosta odjeće u koju više ni ne stanem, a skupila sam i suprugove hlače i kapute. Zašto da to stoji u ormaru, a nekome će dobro doći", razmišlja. I ona se žali na slabu prodaju. Ima samo dvije veličine, 40 za žene i 52 za muškarce.
"Nezgodno je i to što nemamo kabinu u kojoj bi ljudi isprobali odjeću. Ako netko pita, kažem da odu iza stabla. Neki prodavači dođu s kombijem, pa se kupci u njemu presvlače", dodaje.
Vezani članci:
arti-201108110153006 arti-201106160255006
