Naime, proizvođači i uvoznici ambalažnog otpada državi, odnosno Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, plaćaju nemale ekološke naknade za kasnije zbrinjavanja te ambalaže/proizvoda kao otpada. Naravno, sve te naknade oni prebacuju u cijenu svojih proizvoda, što znači da i građani plaćaju kasnije zbrinjavanje tih proizvoda (boca šampona, ulja itd...), kad oni jednom postanu otpad. No, budući da u Hrvatskoj ne postoje poticajne povratne naknade od 50 lipa za takvu vrstu ambalaže, ona se zapravo ni ne prikuplja i zbrinjava, zbog čega se naknade za zbrinjavanje tog otpada daju - uzalud.
Za zbrinjavanje skupili 18 milijuna, a potrošili samo 3 milijuna kuna
Po podacima koje je dobio Novi list, u 2012. godini je na tržište plasirano 24 tisuće tona ambalaže poput boca deterdženata, ulja, octa, tj. sve plastike koja nije obuhvaćena povratnom naknadom. Od proizvođača je za kasnije zbrinjavanje tog otpada prikupljeno gotovo 18 milijuna kuna, ali kako natrag nije prikupljeno niti 30 posto te ambalaže, Fond je na zbrinjavanje tih 30 posto potrošio manje od tri milijuna kuna, a preostalih 15 milijuna kuna je nenamjenski potrošeno.
Sličan primjer postoji i u zbrinjavanju kartonske ambalaže: od 11.400 tona koja je lani stavljena na tržište, prikupljeno je samo 500 tona, pa je Fond na zbrinjavanje potrošio 218 tisuća kuna, a preostalih je 27 milijuna uplaćenih kuna otišlo u nešto drugo.
To 'drugo' je zapravo posao s PET ambalažom, odnosno preskupo zbrinjavanje ambalaže od pića i napitaka za koje se plaća naknada od 50 lipa - npr. od 2006. do kraja 2009. godine rashodi za zbrinjavanje povratne ambalaže bili su za nevjerojatnih 865 milijuna kuna veći od prihoda namijenjenih tom zbrinjavanju! Zato se proizvođači posebnih kategorija otpada nadaju reviziji postojećeg sustava.
Iz Ministarstva zaštite okoliša su na upit o nenamjenskom trošenju novca odgovorili: "Budite uvjereni da će Ministarstvo dosljedno provoditi nadzor, i da će poslovanje Fonda biti u skladu s propisima". Dakle – biti.
