Referirajući se na tekst iz New York Timesa kako u Europi zbog krize dolazi do sve većeg broja samoubojstava, nobelovac Paul Krugman je zabilježio u svojoj kolumni da on sigurno nije jedini čitatelj koji je stekao dojam da se ne radi o individualnom problemu tih samoubojica.
"Veća je priča vezana za očiglednu odlučnost europskih lidera da počine ekonomsko samoubojstvo kontinenta u cjelini", navodi on.
Učinilo mu se prije pola godine da politika Europske centralne banke doprinosi zaustavljanju panike, ali se prevario. Europski su lideri "udvostručili pogrešne politike i ideje".
Kako je Španjolska zapala u krizu
Jedna od žrtava je Španjolska, čije brojke nezaposlenih (23,6 posto, a kod mladih čak 50 posto radno sposobnih bez posla) uspoređuje s američkim u doba Velike depresije, iako se radi o državi koja nije bila prezadužena uoči krize.
"Nažalost, Španjolska je do ovoga došla zbog ogromnog nekretninskog mjehura, koji je omogućen ogromnim dijelom posudbama njemačkih banaka svojim bankama u Španjolskoj. Kada je mjehur eksplodirao, španjolska je ekonomija ostavljena na suhom; španjolski fiskalni problemi su zato posljedica depresije, a ne uzrok", navodi Krugman.
Ludo
"Unatoč tome, napuci iz Berlina i Frankfurta su, pogađate, još fiskalne štednje. A to je, bez uljepšavanja, jednostavno ludo", navodi Krugman, koji Berlin naziva glavnim gradom eurozone.
Europi je potrebno nešto poput napuštanja eura, što bi predstavljalo ogroman rizik u ekonomskom i u političkom smislu.
S druge strene, ako bi valuta ostala, spašavanju eura bi trebala prionuti Europska središnja banka, koja bi morala pristati na veću inflaciju i svođenje mjera štednje na minimum, dok bi bogate zemlje kao što je Njemačka morale povećati svoju potrošnju.
Ravno preko litice
"U međuvremenu, glavni dužnosnici centralne banke naglašavaju spremnost banaka da povise rate čak i na najslabašniju najavu veće inflacije", piše nobelovac.
Nakon godina iskustva sa programima štednje događa se upravo ono što vam može predvidjeti bilo koji student povijesti, dodaje - guranje u samo dublju depresiju, a troškovi posudbe novca uopće nisu padali. Kao najgori detalj vidi potpisivanje fiskalnog pakta koji "zaključava" te mjere.
"Zato je teško suspregnuti osjećaj očaja. Umjesto da priznaju da su bili u krivu, europski lideri odlučni su u namjeru da svoje ekonomije - i svoja društva - odvedu preko litice. A cijeli svijet će plaćati cijenu", upozorava Krugman.
