Takav scenarij proteklih dana u pripremi je u Ministarstvu gospodarstva, a kako doznaje Večernji list, zbog njega je došlo i do nesuglasica između čelnog čovjeka tog resora Radimira Čačića i ministra financija Slavka Linića.
Za spas treba 15 milijuna eura
Linić je u više navrata tijekom posljednjih mjeseci najavljivao očuvanje proizvodnje barem u dijelu DIOKI-ija, ulazaka države u vlasničku strukturu, te se čak i osobno angažirao u pronalasku strateškog partnera. Ipak, zasad nijedna od tih tvrtki nije pokazala ništa više od inicijalnog interesa – posljednja je bila azerbajdžanska kompanija MES – pa su u Čačićevu ministarstvu počeli pripremati alternativni plan. Kako bi on vjerojatno značio i odlazak ove tvrtke u stečaj, Linić njim nije zadovoljan, no problem je što država jednostavno nema 15-ak milijuna eura svježeg novca koji bi Diokiju bio potreban za obnovu proizvodnje i poslovanja.
Imovina pod hipotekom
Jedan od modela koje je Linić zagovarao bio je da se zatvori pogon na zagrebačkom Žitnjaku, tamošnje nekretnine i strojevi prodaju, kao i zemljište za LNG u Omišlju, te tim novcem pokuša spasiti Dina petrokemija – DIOKI-jeva proizvodnja na Krku. Ipak, taj je plan teško ostvariv, ponajprije zato što je sva vrednija DIOKI-jeva imovina ionako pod hipotekom banaka, pa bi i sav novac od njezine prodaje pripao njima. Ni Čačićev model s otkupom zemljišta za LNG terminal nije izvjestan. Kako je sporno zemljište pod hipotekom Hypo banke, bez njezina pristanka ta se transakcija ne može obaviti, a zasad dogovora nema. Prema neslužbenim informacijama, Vlada je Hypu ponudila model po kojem bi HEP kod te banke podigao kredit kojim bi se zatvorila prethodna bančina hipoteka, a ostatkom namirili radnici.
No, problem je u cijeni. Hypo banka samo na DIOKI-jevim nekretninama u Omišlju ima oko 40 milijuna eura vrijedne zabilježbe. Najvrednije među njima je zemljište za terminal te je stoga logična želja banke da ostvari što veću cijenu, osobito zato što će na eventualnim budućim stečajnim dražbama ostatka imovine teško moći vratiti više od fragmenta uloženog novca.
Zemljište vrijedno najviše 200 milijuna kuna
HEP, s druge strane, ima ograničene financijske mogućnosti, a pritom jedan dio prodajne cijene mora ostati i za radnike. Nadalje, dio tog zemljišta i pomorsko je dobro. U bolja vremena Ježić je za to zemljište tražio između 300 i 350 milijuna kuna, a sada navodno HEP nije spreman platiti više od 200 milijuna. Čak i da Hypo banka pristane na tu cijenu, jasno je da će se u toj transakciji teško prikupiti novac potreban za nastavak proizvodnje u omišaljskoj tvornici.