U sklopu snimanja američkog dokumentarca Jednom braća Zagreb je ovaj tjedan posjetio predsjednik Srpskog olimpijskog odbora Vlade Divac. Proslavljeni srpski košarkaš je tom prigodom bio i na grobu svojeg nekadašnjeg suigrača i prijatelja Dražena Petrovića, jer baš kroz prizmu njihova prijateljstva spomenuti dokumentarni film TV-ekipe iz NBA Entertainmenta simbolično prati uspon i raspad reprezentacije i države SFRJ.

Divac se u razgovoru za Večernji list opet osvrnuo na često spominjani incident sa Svjetskog prvenstva u Argentini 1990. zbog kojeg je postao omražen u hrvatskom navijačkom puku. U dresu tadašanje države oteo je zastavu jednom hrvatskom iseljeniku i bacio ju na parket. Ovom je prilikom htio ispričati svoju verziju.

Sporni trenutak sa zastavom i Divcem možete pogledati na 6:00 minuta

"U Hrvatskoj se priča da sam gazio hrvatsku zastavu, a neki kažu da sam i skakao po njoj što nije istina. Uostalom, zašto nitko ne pogleda televizijsku snimku, pa će se uvjeriti da je istina ovo što sad govorim. U Argentini je za vrijeme tog SP-a bilo dosta tih zastava uokolo. No, to nije bila hrvatska, već ustaška zastava koja je trebala završiti na terenu. Pratio sam tog dečka kako se spušta niz tribine i rekao mu da toj zastavi na terenu nije mjesto. Onda je on jugoslavensku zastavu nazvao smećem, pa sam mu ja istrgnuo zastavu i bacio je na pod", otkrio je Divac.

Hrvatski prijatelji iz reprezentacije su mu to zamjerili, ali mu nisu ništa spominjali godinu i pol, dvije. Početkom 1992. godine Divac je postao persona non grata među hrvatskim košarkašima u NBA ligi.

"Odjednom sam postao X na mapi. Dražen me prestao zvati, a dotad smo se čuli gotovo svakog dana, bodrili jedan drugoga. Zaboljelo me to baš kao i to kada bih primijetio da on i Stojko Vranković okreću glavu od mene. Otišao sam k obojici u svlačionicu da ih upitam je li razlog tome što sa mnom ne žele razgovarati to što sam Srbin ili nešto drugo. Zajednička reakcija bila je: 'Kada prođe vrijeme, objasnit ćemo ti'. Nisam htio više forsirati to prijateljstvo, jer nemam ja prijatelje na određeno vrijeme", objasnio je bivši igrač Lakersa, Hornetsa i Kingsa.

"Dražen mi je bio idol. Kada sam ušao u reprezentaciju, rekao sam sebi: 'Hej, pa ti si suigrač Dražena Petrovića!' To je bila slična reakcija onoj kada sam zakoračio u Lakerse i NBA ligu: 'Hej, čovječe, pa ja sam suigrač Magica Johnsona!' Svoj smo odnos osnažili tijekom te prve naše sezone u NBA. Čuli smo se gotovo svakog dana, a onda je jednog dana došlo do toga da ne postojimo jedan za drugoga", pokušao je Divac dočarati svoj odnos s Draženom i nastavio:

"Pitao sam se zar to mora biti baš tako, govorio sam si kako će doći vrijeme da se to raščisti i razriješi, a onda je do mene doprla vijest da je Dražen poginuo. Zatekla me, tog 7. lipnja 1993., na odmoru na Havajima. Na tako brutalan način otišao mi je prijatelj s kojim nisam imao ni prilike razgovarati o tome što ga muči. Njegova smrt opteretila me strašno, a tek s ove distancije razumijem njegovu situaciju. Odlaskom na Mirogoj i razgovorom s Draženovom majkom Biserkom i bratom Acom olakšao sam sebi dušu, skinuo teret s leđa", zaključio je košarkaški gost iz Srbije na temu Košarkaškog Mozarta.