Ivan Paladina, novi ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, prije nego što je prošao u sabornici sa 77 glasova većine, morao je "izdržati" i predstavljanje na objedinjenoj sjednici dvaju saborskih odbora (graditeljstva i gospodarstva) i odgovarati na pitanja članova odbora, ali i svih ostalih saborskih zastupnika.
Od prve neslužbene najave do imenovanja prošlo je svega tri dana, a u ta tri dana Paladina je prošao i težak put od prve medijske objave u kojoj je neimenovani izvor iz Vlade ustvrdio da je on "džoker iz rukava" i da "ima sjajnu karijeru", do razotkrivanja gdje je sve radio te da često nije bilo tako uspješno. Također, da je surađivao s eksponentima mutnog ruskog kapitala kroz tvrtku Titan nekretnine, da je savjetovao ruskog tajkuna Sergeja Gljadelkina kroz svoju privatnu tvrtku Delta savjetovanja oko preuzimanja IGH, a onda je nagrađen mjestom predsjednika uprave tog nekad uspješnog građevinskog giganta i značajnom količinom dionica, da je za Gljadelkina vodio posao i kod "sređivanja stanja" u Hidroelektri koja je u međuvremenu posve propala, da je vodio projekt Kupari u Dubrovniku koji stoji godinama posve neizgrađen, da je postao savjetnik u HPB-u, da je upravo on zahvaljujući svojim ruskim vezama spajao Sberbank i HPB, i tako dalje.
Komuniciranje ala Plenković
Ukratko, ušao je u proces brzopoteznog izbora za ministra s mnogo nepoznanica i nejasnoća, s biljegom čovjeka koji je dugi niz godina imao posla s kontroverznim ruskim investitorima, a zadnji veliki "projekt" u Kuparima, koji je trebao nastati na koncesiji koju je 2015. godine raspisala država, nije se pomakao niti milimetra. No, niti nakon višesatnog vrlo konkretnog propitivanja iz oporbenih redova na odborima budući ministar Ivan Paladina nije mnogo toga objasnio. Ali bilo je zabavno primjećivati da je od pitanja do pitanja sve hrabrije pokazivao da se trudi upiti model komuniciranja Andreja Plenkovića.
Uglavnom je tvrdio da ga se "pogrešno citiralo", da nije rekao nešto što je rekao, potom je uzvraćao da je na to pitanje već odgovorio, iako bi se konkretnosti u njegovim odgovorima mogle mjeriti miligramima, ili bi se izgubio u općenitim floskulama tipa "da je imao jako puno uspješnih projekata". Kada ga se pitalo o potezima tvrtki u kojima je imao vlasnički udio, Paladina je ustvrdio da "vlasnik ne upravlja", a kada ga se pitalo o tvrtkama u kojima je bio predsjednik NO-a, tvrdio je da se s te pozicije također ne može bog zna što. Na konkretno inzistiranje gdje je i kako stekao "obveznice IGH na temelju kojih je onda ovršio IGH" Paladina je više puta ponavljao "na tržištu", a potvrdio je da je njegov bivši poslovni partner protiv njega "podnio niz kaznenih prijava", ali misli da su sve odbačene.
Dok je u rasvjetljavanju svog poslovnog puta bježao od konkretnosti kao vrag od tamjana, ipak je dopustio rasvjetljavanje svog političkog puta, te je priznao da je bio kao mladić član Demokratskog centra, stranke koju je osnovao i vodio Mate Granić kada je nakratko napustio HDZ. Pretpostavlja se, naime, da je upravo Mate Granić, sada jedan od ključnih savjetnika Andreja Plenkovića i poznati kadrovik, bio presudan u njegovu izboru za ministra. Granić je već pogurao u najuži Plenkovićev krug Tomislava Ćorića, a nedavno je i njegov zet, Davor Galić, izabran za člana Uprave Janafa. S obzirom na to da se u prvim objavama o novom kandidatu za ministra pisalo da nije član HDZ-a, ali je "blizak HDZ-u", postalo je jasnije što se pod time misli. On je još jedno Granićevo kadrovsko rješenje. Mate Granić je svojevrsni jamac da će Ivan Paladina biti na Plenkovićevoj liniji.
Ne bi on o Kuparima ili Hidroelektri...
A Paladina se i vizualno i retorički u svom prvom javnom nastupu trudio oponašati Plenkovića. Kako se bližio čas u kojem će ga sigurno izglasati većina, on je sve bahatije uzvraćao oporbi, teatralno "zahvaljivao" na pitanjima, brojio koliko mu se pitanja postavlja, a onda bi plenkovićevski vrludao i nudio gard "žrtve", onog kojem se niti ne da pokazati što bi sve mogao, jer iako ima "jako puno" uspješnih projekata tu se opet pita za propale Kupare ili uništenu Hidroelektru.
Još prije nego što je Paladina postao ministar, njegov šef Andrej Plenković uvrijeđeno je napadao medije koji propituju ruske veze njegova kandidata. "To što je čovjek u svojoj poslovnoj karijeri imao doticaj s ruskim investitorima – ne znači da zastupa ruske interese", rekao je Plenković. A na dan izbora u Saboru čak je i naglašavao da je Paladina – Hrvat koji već "četiri-pet godina nema veze s ruskim tvrtkama", a onda je još i teatralno upozorio da "ne moramo valjda sad sa svakim Rusom zbog ove agresije prekinuti svaki kontakt."
Svako propitivanje opozicije o ruskim vezama njegova novog ministra Plenković je naprosto etiketirao kao svojevrsnu rusofobiju, kao neprimjerene predrasude prema Rusima ili poslovanju s Rusima, želeći skrenuti fokus s onog što bi doista moglo biti sporno – a to je način poslovanja u kojem je Paladina sudjelovao, model prikopčavanja i puštanja svakovrsnog kapitala i prikopčavanja kojekakvih kontroverznih investitora i potencijalnog "pranja novca" - problematike kojom se ni Plenković niti brojni premijeri prije njega nikada nisu htjeli pozabaviti.
Dugogodišnja suradnja s ruskim lobijem
Jedno je sigurno, upravo izabrani ministar graditeljstva dugi je niz godina surađivao s ruskim tajkunom Sergejem Gljadelkinom, a sudeći prema nejasnim tvrdnjama s predstavljanja pred odborima – razišao se s njim u svađi. Također, radio je u tvrtki Titan nekretnine, koja je i dalje u vlasništvu ruskih poduzetnika, a jedna od vlasnica je bila i Elena Poletajev, supruga dugogodišnjeg utjecajnog direktora Sberbanka, a direktorica je bila i ostala Oksana Dvinski, bivša donatorica HDZ-a i prijateljica obitelji Karamarko. Cijela poslovna biografija novog ministra je naprosto vezana uz ruske kontakte i on to ne može izbrisati.
Nakon što je kratko (2008.-2009.) radio na projektu Golf na Srđu i bio zaposlen u tvrtki Razvoj golf, slijedi njegov ulazak u krug ruskih investitora. Godine 2009. se zapošljava u Titan nekretninama, koje su bile svojevrsna ekstenzija tvrtke Titan građenje koju je osnovao Sergej Gljadelkin 2004. godine, a ubrzo se priključuju i drugi tajkuni koji vuku korijene iz kremaljske elite (Grigorij Edel i Maksim Sološanski). I danas su kao vlasnici tvrtke Titan nekretnine, u kojoj je ministar Paladina bio dva puta formalno zaposlen (ponovno 2011. godine), upisani Edel i Sološanski.
A Edel i Sološanski i Dvinski su također vodili tvrtku Migrit energija koja je 2015. godine bila pod povećalom u Finskoj jer se javila na natječaj za nuklearnu elektranu, te se pojavila sumnja da se nastoji preko Hrvatske u Finsku eksportirati sumnjivi ruski kapital. Saznalo se tada da i Edel i Sološanski te Dvinski i Poletajeva i mnogi drugi već posjeduju i hrvatsko državljanstvo, no Finci su sumnjali da je stvarni vlasnik moćni ruski tajkun Mihail Šiškanov, a da su vlasnici koji su upisani u Hrvatskoj samo paravan. Vlasnici Migrit energije su to demantirali, no trag sumnje je ostao nad tim dobro ukorijenjenim hrvatskim Rusima. Fincima je, recimo, bilo sumnjivo kako to da Grigorij Edel u dobi od 28 godina već smjera graditi nuklearke, ali u Hrvatskoj to nikada nije bilo sumnjivo.
U Hrvatskoj nikad ništa nije sumnjivo
To je, dakle, taj poduzetnički krug iz kojeg je potekao novi hrvatski ministar. On je dva puta radio u tvrtki Titan nekretnine, i dva puta u tvrtki Avenue property – kojoj su kao vlasnici upisani švicarska tvrtka istovjetnog imena, te stanovita poduzetnica - Oksana Stalnenko.
Dakako, ništa od tog poduzetničkog kruga nikada nije bilo pod povećalom nikakvih istražnih tijela u Hrvatskoj, koja zadnjih desetljeća vapi za bilo kakvim investitorima. Dobivali su državljanstvo bez ikakvih problema, a mediji su otkrivali kako su za to dobivali preporuke aktivnih ministara. Oksana Dvinski je donirala HDZ-u u vrijeme Karamarka, slikala se s Kolindom Grabar Kitarević i savjetovala vlasnike Sberbanka kada su postali vlasnici Agrokora nakon što je Plenkovićev tim uz pomoć lex Agrokora razvlastio Ivicu Todorića.
Negdje u pozadini je bio i Ivan Paladina. Bio je dio tog lobija i ne može se danas praviti da je to nevažno. To što se on nedavno navodno razišao s Gljadelkinom, pa onima koji pitaju oko toga ironično uzvraća pitanjem "je li poželjno da bude s Rusima ili je bolje da nije" – ne znači da se posve izvukao iz cijelog tog kruga i da više ni na koji način nije vezan, interesno ili bilo kako drugačije.
Dakako, s obzirom na to da je u svojoj brzopoteznoj promociji u ministra već naučio poželjnu retoriku, on svim sumnjivcima uzvraća neka prijave nadležnim tijelima ako imaju ikakve sumnje da nešto nije bilo u redu, jer zna da u Hrvatskoj nitko nikada nije dirao taj krug, a po svemu sudeći niti neće. Ono što je bilo sumnjivo Fincima, hrvatskim "nadležnim institucijama" nikada nije bio problem.
Može li se Paladina otarasiti svoje povijesti?
No, cijela ta filozofija poslovanja, svi ti misteriozni financijeri, šeici, ili tvrtke čije je korijene teško rasvijetliti, bilo da sežu u Rusiju ili u neke druge zemlje u kojima su nastali milijarderi preko noći, do sada su bili ipak u zoni koja nije imala direktnih predstavnika u Vladi. Bili su prijatelji, donatori, lobisti… Sada Hrvatska prvi put dobiva i ministra koji vuče korijene iz te zone poslovanja, koji se posvađao sa svojim dojučerašnjim partnerom, ali je s nekima ostao i u odličnim odnosima – jer upravo mu je kupnju Sberbanka ponosno pripisao premijer. A ako je Paladina tu povukao neke svoje veze, on nesumnjivo još uvijek ima nekakve "ruske" veze.
I tu se ne radi ni o kakvom problemu s bilo kojim Rusima, o osobama ruske nacionalnosti, kako to svima koji pitaju pokušava spustiti premijer. Ovdje se radi o jednom cijelom modelu poslovanja koji se s čudnim investitorima razmahao proteklih desetljeća, modelu u kojem su se grabile nekretnine, propadale tvrtke… I kad se oporba i građani pitaju kakav to ministar dolazi, s pravom se pitaju može li igrač koji je gradio svoje osobno bogatstvo i učio standarde poslovanja u tom miljeu biti rješenje za ovaj vrlo zahtjevan resor. Paladina je u svojem prvom predstavljanju pokazao veliku drskost i želju da se bahati pred oporbom, ali nije pokazao ni trunku zabrinutosti i straha ili empatije prema onima o čijim će sudbinama odlučivati u procesu obnove.
