Miješajući tradicionalni teatar s modernom tehnologijom, sirijsko uprizorenje Shakespeareova "Romea i Julije" pruža jedinstvenu i još potresniju verziju te klasične ljubavne priče.
Romeo je mladi sirijski prognanik u Jordanu, a njegova voljena opkoljena je u ratom okruženom Homsu. Jedini način na koji uspijevaju komunicirati je putem Skypea.
Predstava se igra na krovu priručne bolnice za sirijske prognanike u sirijskoj prijestolnici Amanu. Njome se pozornost želi usmjeriti na živote onih koji su uspjeli pobjeći od razornoga sirijskog građanskog rata - i onih koji su ostali.
"Ovom jedinstvenom predstavom željeli smo privući pažnju na područja pod opsadom u koja humanitarne organizacije ne uspijevaju dopremiti hranu, vodu i lijekove", rekao je redatelj, proslavljeni sirijski glumac NavarBulbul. "Željeli smo poslati i poruku svijetu da opkoljeni ljudi nisu teroristi nego djeca suočena s granatama, razaranjem i smrću".
Romeo je Ibrahim, 12-godišnjak koji je prošle godine u režimskom granatiranju Damaska izgubio majku, troje braće i sestara. Tri su operativna zahvata bila potrebna da mu liječnici spase nogu, a čekaju ga još dva do potpunog oporavka.
Njegova Julija je 14-godišnjakinja koja s obitelji živi u Homsu odsječenom od svijeta. I ona je među 440 tisuća civila koliko ih u Siriji živi na područjima pod opsadom i do kojih humanitarna pomoć ne stiže.
Njezin identitet i točna lokacija taje se iz sigurnosnih razloga. Tijekom predstave zbog toga nosi veo.
Publika prati razvoj njihove ljubavne priče dok Ibrahim sjedi ispred velikog platna na kojem se projicira video iz Homsa.
U Siriji više nema ljubavi
I stvarne životne okolnosti ponekad su prepreka, jer prekidi internetskih veza ili nestanci struje u Homsu mogu omesti predstavu.
Bulbul vjeruje da je njegova predstava prva koja se koristi Skypeom na takav način. Shakespeareov original adaptirao je tako što je izbacio nasilje, jer ga u Siriji ima i previše i fokusirao se na ljubavnu priču.
On je prošle godine producirao "Kralja Leara" s djecom glumcima iz kampa Zatari sjeverno od Amana u kojemu živi oko 83 tisuće sirijskih izbjeglica. Kaže da njegove predstave naglašavaju tjeskobu i bol djece odvojene od svojih domova, obitelji i zavičaja.
"Cilj je nadahnuti djecu i uljuditi ih kroz umjetnost, omogućiti im da koriste umjetnost kao ventil za svoju bol, tugu i gnjev", rekao je Bulbul.
Ibrahim kaže da se nakon mjeseci rada na produkciji zbližio s onima s druge strane kamere. "Nadam se da ću se jednoga dana, kad rat završi, s njima sresti licem u lice".
Gledateljima, većinom sirijskim izbjeglicama, predstava je nakratko vratila zemlju koju su izgubili.
"Nema više ovakve ljubavi u Siriji. Rat je uništio sve lijepo u mojoj zemlji", rekao je Muhamed Halima, 24-godišnjak prikovan za invalidska kolica. Prije dvije godine u Siriji je bio ranjen pet puta.
"Mi mladi najveće smo žrtve ovog umobolnog rata", kaže Halima.
"Svatko od nas imao je ljubavnu priču s nekim. Ali sada ne znamo gdje su i jesu li uopće živi".
