arti-201101150109006Igrač je to bio koji je s loptom mogao sve, vođa koji je svoje momčadi uvijek vodio do maksimuma. Požrtvovan tehničar, profinjenog osjećaja za igru, usto i nemilosrdni egzekutor, bio je ispred svog vremena. O njemu su se pisali navlas isti hvalospjevi kao što su se pisali o Peleu, Maradoni, Cruyfu, Zidaneu...
I dok se danas sportska i nogometna javnost oduševljava ili sablažnjava Platinijevim idejama u suvremenom nogometu, a kako vrijeme čini svoje, zbog njegove vrhovne administrativne uloge u nogometu sve se više zaboravlja kakav je Platini bio igrač. No, zato postoje – vremeplovi.
Nogomet je počeo igrati u Nancyju, na nagovor oca, Talijana Alde, na radu u Francuskoj. U prvoj momčadi mladi Michel bio je već s 18 godina, bilo je to 1973., a njegov nastup i majstorija na prvoj utakmici obilježio je i francuski sportski reporter usklikom, tipičnim za oduševljenje Francuza – 'O-la-la'.
U šest godina igranja za Nancy, Platini je dovukao momčad do osvojenog Kupa 1978. godine, a svoj raskošni talent potvrdio je i nastupom na svjetskoj smotri 1978. godine u Argentini. Francuska momčad nije tada oduševila, no četiri godine kasnije bila je hit na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj.
Izvrsne igre u Nancyju odvele su ga do čuvenog Saint-Ettienea, najpopularnijeg kluba u Francuza. Od 1979. do 1982. godine pomogao je 'zelenima' u osvajanju jednog naslova (1981) i otvorio si put u tada najjači europski klub, torinski Juventus. Gdje je igrao od 1982. do 1987. godine. Bio je to Platinijev igrački vrhunac, Juventus je s njime osvojio dva naslova prvaka (1984, 1986), jedan Kup (1984), Kup prvaka (1985, Heysel) kao i Superkup iste godine.
Istvoremeno, žario je u francuskoj reprezentaciji s kojom je 1982. godine na SP u Španjolskoj bio izvanredan, eliminiran tek u polufinalu u dramatičnoj utakmici protiv Nijemaca (nakon regularnih 3:3 Nijemci su išli dalje na jedanaesterce=. U toj utakmici, punoj preokreta i sjajnih nogometnih poteza, Platini je uz Girressea i Tiganu bio najbolji igrač, no sve majstorije nisu pomogle protiv upornih Nijemaca.
No, veliko razočaranje Francuza 1982. godine samo četiri godine kasnije prometnulo se u nezapamćeno slavlje. Spomenutom 'trojcu' u veznoj se liniji pridružio i Fernandes i Francuska je na svom terenu uz veličanstvene partije, napose Platinija, koji je bio i najbolji igrač i najbolji strijelac prvenstva s devet (od 14 francuskih) golova, osvojila naslov europskog prvaka.
Tadašnja Jugoslavija je također bila na tom prvenstvu i fasovala od Francuza s 3:2. U sjećanu su sjani udarci Platinija koji su probijali tada dobrog vratara Simovića. Kakve su to samo vrhunske izvedbe Platinija bile...
I četiri godine kasnije, Francuska je s njim na Europskom prvenstvu bila treća. Četvoricu spominjanih majstora u veznoj liniji Francuzi su nazvali 'čarobnim kvadratom'.
Na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku Platini je bio tragičar, jer je nakon neodlučenog ishoda s Brazilom, promašio kod izvođenja jedanaesteraca, što je Francuze koštalo napredovanja i s tada sjajnom momčadi.
Njegova nogometna statistika je impresivna. Odigrao je tijekom svoje karijere 648 utakmica i postigao 348 pogodaka, asistirao za njih sigurno još tristotinjak. Riječ je o fenomenalnom dosegu, jer Platini nije bio napadač, nego najprije vezni igrač, a nije se libio ni uloge zadnjeg veznog, kad bi to treneri od njega tražili. Za francusku reprezentaciju je odigrao 71 utakmicu i postigao 41 gol, bio je njen ponosni kapetan do svoje zadnje utakmice 1987. godine.
Trostruki je bio dobitnik 'Zlatne lopte' (1983-85), nekoliko puta proglašen i francuskim igračom godine. Ipak, kao trener bio je kud i kamo manje uspješan. Zapravo, bio je neuspješan francuski izbornik u razdoblju od 1988. do 1992. godine. Svoju zemlju kao trener nije odveo na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine.
Predsjednik UEFA-e iznenađujuće je postao 2007. godine, ispred Lennarta Johanssona, Šveda koji je bio predsjednik čak 17 godina i veliki favorit i u tom izboru. Nitko od njega nije očekivao da će biti tako uspješan kao nogometni dužnosnik. Uporan, nametljiv, opet odličan organizator, baš kao i na terenu, najprije je počeo s dužnosničkom karijerom u Francuskom nogometnom savezu. Bio je dopredsjednik Organizacijskog odbora svjetske smotre 1998. godine u Francuskoj, to ga je dovelo do mjesta savjetnika u FIFA-e.
Usput je bio komentator na brojnim televizijama, gurajući se po tijelima UEFA-e i FIFA-e.
Dobar poznavatelj situacije u modernom nogometu, s velikim iskustvom kao igrač, Platini redom uvodi revolucionarne ideje u nogometnu igru. Iako, tvrde kritičari, često ide na ruku najbogatijeim klubovima, ustraje na ideji ograničavanja transfera s klubovima koji su u dugovima. Idejni je začetnik da se u svim europskim zemljama uvede obaveza da u prvoj momčadi mora biti najmanje šest domaćih igrača, idejni je začetnik proširenja Europskog prvenstva na 24 momčadi.
I danas, kad o Platiniju svjedočimo svaki dan, jer ipak je on predsjednik Europske nogometne kuće, red se prisjetiti kakv je bio nogometaš, ali i kakav šaljivac - elokventan, duhovit, pa izdvajamo nekoliko njegovih citata tijekom njegove igračke karijere.
"Koji je najbolji način da postanete dobar nogometaš? Igrajte nogomet na ulici čim prohodate"!
Ili...
"Zidane je dobar, Zidane je najbolji, sve zna s loptom, ali sam vidio da Maradona sve to isto čini s – narančama"!
Nije loša ni ova:
"Nogomet je zaista stvarna slika života, u nogometu morate isto dijeliti, ali i isto uzimati za sebe kao i u pravom životu. Zapravo, nogomet vas uči baš tome – životu!".
Zidane, koji je nakon Platinije izjave zacijelo probao s narančama raditi ono što je radio s loptom, rekao je poslije ovo:
"Igrali smo nogomet na ulici, a ja bih na leđima flomasterom ispisao broj deset i vikao da sam – Platini"!
Uostalom, previše pišemo, slika govori više od riječi. Pogledajte što je sve mogao Platini!!!
