Visoki zemaljski sud u Münchenu obrazložio je presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču činjenicom da su obojica u vrijeme ubojstva obnašali važne funkcije unutar hrvatske Službe državne sigurnosti (SDS) koja je inicirala i provela likvidaciju Stjepana Đurekovića 1983. godine.
Doživotni zatvor
Bivši pripadnici jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković i Zdravko Mustač u srijedu su na sudu u Münchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni na doživotnu zatvorsku kaznu.
"Presudu temeljimo na činjenici da je Zdravko Mustač u to vrijeme, dakle 1983. godine, bio šef hrvatskog ogranka SDS-a dok je Josip Perković tada obnašao funkciju čelnika odjela II SDS-a zaduženog za emigraciju i bio šef doušniku Krunoslavu Pratesu", objasnio je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.
Mustač dao nalog Perkoviću
"Zdravko Mustač je potkraj 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića", rekao je Dauster.
On je time opovrgnuo tvrdnje obrane da je za likvidaciju Đurekovića bila zadužena savezna razina SDS-a (poznatija kao Udba).
Motiv likvidacije
"Motiv za uklanjanje Đurekovića utemeljen je kako njegovim neprijateljskim djelovanjem i upletenosti u malverzacije u Ini. Smatralo se da bi eliminacijom Đurekovića bio uklonjen i problem s Inom koji je zbog istraga o pronevjerama u visini od nekoliko milijuna dolara postao veliki teret za republičko vodstvo", rekao je Dauster.
On je prije toga objasnio kako su hrvatske vlasti dobro surađivale s njemačkim pravosuđem i predale sve spise koji su bili zatraženi.
Mnogi dokumenti iz arhiva Udbe prebačeni su u privatne arhive, a BND je sve radio po zakonu, dodao je sudac.
Hrvatske vlasti nemaju zastaru za ubojstvo, nisu učinile posebno, pitanja o tome treba postaviti hrvatskim vlastima. Mustač je u to doba bio voditelj SDS-a Zagreb i zamjenik ministra, Perković voditelj odjela i vodeći oficir doušnika Pratesa.
Stanje u Ini
Sudac Dauster, kako prenosi HRT, nastavio je objašnjavati razloge ubojstva Stjepana Đurekovića. Opisivao je i gospodarstvo Jugoslavije ovisno o uvozu nafte. Stanje krize i opis vremena u kojem se događalo ubojstvo 28. srpnja 1983. Dosao je sudac zatim do preciznog opisa stanja koncerna INA i u njemu INA marketinga i problem deviznih plaćanja.
Zatim je rekao kako su obojica optuženih poznavala dobro tadašnje stanje i uvjete, Mustač je bio politički voditelj službe i sudjelovao je u ubojstvu, Perkoviću je zapovjedio planiranje i logisticku izvedbu ubojstva, imao je doušnika Pratesa u čijoj je garaži tiskari ubijen Đurekovic. U Luksemburgu je prates dao Perkoviću ključ garaže prije ubojstvs govorio je sudac Dauster.
Đureković je Jeliću rekao da će doći u garažu i ostaviti članak, a sud smatra Prates je to čuo da će Đurekovic doći u garažu i kad, smatra sudsko vijeće. Najmanje dvojica ubojica ušla su otključavajući vrata u mračnu garažu, govorio je sudac, trebali su iznenaditi Đurekovica iz mraka. Sudac je zatim opisao ulazak ubijenoga, koji je ostavio otvorena vrata, kako bi upalio svjetlo. Ubojice su pucale iz dvaju pištolja, berete i češke zbrojevke. Počeo je bježati pogođen s četiri zrna, ali bježao je, kaže sudac, pred vratima pada. Oštrim pa tupim predmetom tuku ga po glavi i ubijaju, umire nakon nekoliko minuta, ubojice neopaženo bježe, do danas nisu pronađeni, rekao je sudac.
Ključna svjedočenja
Dokumenti koje smo tražili nisu potpuni, a oni traženi iz Beograda BiH i Crne Gore nisu stigli. Sudac je spomenuo svjedoke Špiljka, Flekovića i Gažija. Mustač je bio na sjednicama Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, izvješćivao je o Đurekovićevoj neprijateljskoj djelatnosti koja će kako je rekao zainteresiranom Dolancu eskalirati. Gaži je potvrdio da su Đurekovića istraživali u sklopu afere INA rekao je sudac. Fleković je posvjedočio da Đureković nije oštetio INU, niti je bio u stanju to učiniti. Svjedočenje Jelića i Pratesa sudu je objasnila djelovanje Đurekovića koje je SDS-u bilo poznato. Sudac je nastavio govoriti o strukturi i djelovanju jugoslavenske državne sigurnosti i nalazima vještaka Nielsena i Robioneka, spomenuo je rekonstrukciju službe koju su napisali Perković i Gabris, kojemu se to dogodilo, javlja HRT.
Sudac Dauster govorio je zatim detaljno o radu dvojice optuženih u službi, Mustač je bio nadređeni Perkoviću, što je sam potvrdio. Nastavio je Dauster opisivati djelovanje doušnika Krunoslava Pratesa i njegovo informiranje službe odnosno Perkovića s kojim se sastajao izvan Njemačke. Dugotrajna je bila suradnja njih dvojice. Prates je za ulazna vrata garaže imao 3 ključa, nastavio je sudac - dva je dao Đurekoviću, a svoj nije izgubio. Đurekovic je zadrzao jedan ključ, drugi je dao pomoćnim radnicama u tiskari. Đurekovićev ključ nije pronadjen poslije ubojstva. Vijeće je uvjereno, rekao je sudac, da je Prates početkom lipnja 1983. u Luksembourgu Perkoviću dao kopiju ključa garaže. To je više puta potvrdio u istrazi i na sudu. Pokušaju Pratesove promjene iskaza suci nisu povjerovali, a Dauster kaže - odgovarat će za taj pokušaj. Mustač je tijekom sučevog govora zapisivao u malu bilježnicu, a Perković je slušao gotovo nepomično gledajući u vijeće.
Kopija ključa
Senat nije povjerovao ni promjeni iskaza Branka Traživuka o intervjuu o Perkovićevom primanju kopije ključa garaze. Senat smatra kako je kopija ključa pomogla da ubojice uđu u garažu. Pratesov iskaz smatraju suci nevjerodostojnim. Sastanak u gostionici kod Majića na kojem je Prates čuo da će Đureković na dan ubojstva doći u garažu, sudac je opisivao sat nakon izricanja presude - vijeće je uvjereno da je Đureković najavio kad će doći u garažu, rekao je sudac Dauster. Samo je Prates znao da je Đureković zavrsio članak i da će doći u garažu.
Prates je mogao nazvati Perkovića na odmoru u hotel i dojaviti mu mjesto, rekao je sudac. Đureković je bio na oprezu, znao je da može bježati samo na glavna drvena vrata. Sudac je raspravio i nekoliko mogućnosti da je Đureković s nekim dogovarao sastanak ili da je netko mogao zasmetati ubojicama.
