PREDJELO
arti-201006100716006Grčka – njihova famozna salata jest laka za pripremu, ali ključna je kvaliteta i svježina sastojaka. A ovi su jeftini i dugo leže uskladišteni u bunkeru, tako da ni najbolji kuhar tu ne može baš bogznašto pomoći... Južna Koreja – mnogi Europljani znali su se gadno šokirati probajući Kimchi – jezivo ljuto jelo od fermentiranog kupusa i drugog povrća. Izuzetno vatren i u mnogo malih posudica umjesto jedne velike porcije, tradicionalni korejski obrok izgleda komplicirano i ne nužno primamljivo, ali može donijeti neočekivane užitke!
GLAVNA JELA
Argentina – dvije stvari morate znati o argentinskoj prehrani. Prva je da je tradicionalno sličnija europskoj kuhinji nego drugim južnoameričkim, a druga da Gaučosi konzumiraju enormne količine crvenog mesa, osobito govedine koju sami proizvode. Zbog toga su često debeli, ali katkad i nervozni, agresivni, iracionalni. Ovo će biti prava gozba za mesoždere – no, ako stvari krenu po krivu, doći će do ozbiljnih probavnih smetnji...
Nigerija – živopisno, šareno i s puno začina, svako nigerijsko jelo je minijaturni festival okusa i mirisa. Međutim, katkad je problem sve te arome sklopiti u jedinstvenu cjelinu, a događa se i da kuhari prošvercaju pokoji sastojak sumnjivog porijekla – suya ražnjići, primjerice neki put se umjesto od piletine rade od golubetine... Je li njihov švedski kuhar Lagerbäck garancija da se takvo što neće dogoditi? Engleska – odavno to više nije samo fish & chips i jorkširski puding – jednostavno i bez puno vještine u pripremanju jela, ali kalorično i učinkovito... Englezi danas serviraju kozmopolitska, luksuzna i cutting edge moderna jela, a dolazak autoritativnog celebrity chefa iz Italije svemu je dao još novu dimenziju okusa... SAD – kada bi se više Amerikanaca obratilo na jela koja sprema Bob Bradley, problem pretilosti bio bi u najmanju ruku prepolovljen i gdje bi im onda bio kraj? Zaboravite fast food, ovo je nutricionistički savršeno izbalansirano jelo od jednostavnih, svakidašnjih, ali organski uzgojenih sastojaka u kojemu nijedan okus ne odskače. Samo, teško ćete se od njega baš prejesti.
PRILOZI
Gusarski brod – nadimak kojeg su Grkljani zaradili na EP-u u Portugalu. Eto, doplovili su i do kraja svijeta, Rta Dobre nade... Arrr! Taeguek – simbol s južnokorejske zastave koji predstavlja savršenu ravnotežu yina i yanga. No, Korejci bi se zadovoljili i s kakvom-takvom ravnotežom u obrambenoj liniji... Santa Maradona – Crkva Maradone osnovana je 1998. i ima preko 100.000 vjernika širom svijeta. Kraljevi trasha – nigerijska filmska industrija, poznata i kao Nollywood, mjesečno izbacuje preko 200 naslova koji idu ravno na video. Privrženost trashu često se vidi i u igri reprezentacije.
Gordi Albion i Jenkiji – Engleska se do dugo odbijala natjecati na Svjetskim prvenstvima. Kad su 1950. konačno došli, SAD ih je porazio 1:0, a jedne nacionalne novine mislile su da je riječ o grešci u telegramu, pa su objavile da je rezultat bio 10:1...
DESERT
Capello najstrože insistira na celibatu kod svojih igrača tijekom Prvenstva, što je loša vijest za armiju WAG (wives & girlfriends) koja je dopratila Engleze na jug Afrike. S druge strane, Maradona svojima čak preporuča putene užitke, ali samo ako su "sa stalnom partnericom te bez šampanjca i kubanskih cigara"(!?).
Zvuk vuvuzela na utakmici otvorenja između JAR i Meksika nas je trebao podsjetiti da je nogomet u Južnoafričkoj Republici malo više od nacionalne opsesije. On je bio pokret otpora na kojem je izgrađena nova nacija i do kraja Svjetskog prvenstva nam neće dozvoliti da to zaboravimo. Kada se početkom šezdesetih režim apartheida obrušio na vođe Afričkog nacionalnog kongresa strpao ih je u jedan od nabolje čuvanih 'prirodnih' zatvora na Robben Islandu, desetak kilometara od obale Cape Towna. Otok Robben će vremenom postati domom 2000 političkih zatvorenika, a Nelson Mandela će u njemu provesti 18 od svojih 27 godina iza rešetaka. No, ovo mjesto danas čuva i dva najzabitija nogometna igrališta koja možete zamisliti, čiji golovi i dalje tamo stoje kao nacionalni spomenici. Kako bi, nakon tri godine stalnog zahtijevanja, udobrovoljio svoje štićenike, upravitelj zatvora je 1967. dopustio polusatnu rekreaciju nogometnom loptom svake subote. Zatvorenici su odmah uredili dva spomenuta igrališta i razvili na kraju sustav i ligu koja je imala 24 momčadi koje su se natjecale po strogim FIFA-inim pravilima. Oni su razumjeli da je nogomet za njih pokret otpora. Apartheid se bazirao na ideji kako su ljudi drugačije boje kože od bijele fizički i mentalno inferiorniji. Ovdje su svojom vještinom na teretnu i sposobnošću organizacije jednog složenog natjecanja pokazali kako to nije istina. Osim toga, igru su bazirali na fari playu, onom što su smatrali sportskim ekvivalentom ljudskih prava. U knjizi 'More Than Just a Game' koja se bavi poviješću nogometa na Robben Islandu autor Chuck Korr je pokazao kako je ta nogometna liga bila škola kasnijih vođa Južnoafričke Republike, Na popisima momčadi se nalaze političari, suci, tajkuni, među njima je i sadašnji predsjednik Jacob Zuma, tada srednji branič. Kada pričate o tome kako neka nacija voli sport ili nogomet, nećete naći niti jednu koja ga je ugradila u svoje postojanje na ovakav način kao Južnoafrička Republika.
