"Trebalo bi mi tko zna koliko kolumni, a i volje da djelomice objasnim sebi i drugima sve kvalitete španjolske reprezentacije. Kako objasniti kvalitete njihovog trenera kojeg poznajem isto kao i vi, gledajući ga preko TV-a? Meni se Del Bosque čini, onako, neki fin, miran stariji gospodin. Kad je počeo prvu tekmu u sustavu 4 - 6 – 0, prvo sam pomislio duboko u sebi da je možda posenilio i da godine čine svoje.
Igrati bez prave špice, bez pravog goleadora je prehrabar trenerski potez... Onda mi je palo na pamet da je možda ovisan o kocki, pa se ne može riješiti tog poroka niti na EURU. Čovjek se voli kockati, ne može bez kocke, a ne može on kao ozbiljan izbornik ići u kladionicu za vrijeme EURA, pa se kocka onako live ili uživo, rekli bi kod nas.
Kockao se Del Bosque svojim trenerskim ugledom, jer ne smijem ni pomisliti šta bi se desilo da kojim slučajem nije bio uspješan?! Zamislite samo sve španjolske medije kako bi se natjecali tko može više oblatiti lik i djela njihovog trenera. Ako je legendarni Arrigo Sacchi uveo revoluciju u nogomet igrajući s četiri obrambena igrača u liniji, onda je i legendarni Del Bosque nogometni revolucionar jer je igrao bez klasičnih napadača. Ne znam slažete li se sa mnom, ali to mi zapravo nije niti bitno. Ja iznosim svoja zapažanja.
Lako je sada pisati hvalospjeve o njemu i diviti se zajedništvu i kvaliteti Španjolske. Sve to i mnogo više je bilo bačeno na kocku – zariskir'o je i isplatilo se!
http://videa.hu/flvplayer.swf?v=JJVg66v6Bz0jXke6
szólj hozzá: SPA2
Svakakvih komentara sam se naslušao tijekom EURA, svakakvih sam pametnih rečenica i izjava čuo, donekle sam obogatio i svoje nogometno znanje, ali moram priznati da je malo od izrečenog bilo mudro. Mudrost je vještina koja je velikim dijelom zanemarena kod nas. Teško je biti mudar, zapravo je strahovito teško biti mudar. Mi tu riječ poprilično dobro izbjegavamo i rijetko je koristimo. Nama je draže kad je netko iskusan, a iskustvo i mudrost, čini mi se – brkamo!
Ja vam kažem da je lako biti iskusan, ali mudar... E to već ide puno teže. Dajemo prednost iskustvu ispred mudrosti, a možda i ne znamo dovoljno dobro razliku između ta dva pojma. U neznanju je čovjek kadar napraviti puno grešaka, ali nema veze, bit će nam oprošteno! Volio bih da svatko tko čita ovaj tekst aktivno sudjeluje i razmišlja, pa ću postaviti pitanje.
Najradije bih ovdje stao, naglo prekinuo kolumnu i ostavio vas u razmišljanju do sljedeće kolumne. Znate ono – kao nekad u romanima, a danas u serijama ili sapunicama ... To be continued, to jest nastavit će se…
Nadam se da ste razmislili o pitanju i da imate odgovor. Svatko od nas, zapravo, ima odgovor i svatko je donekle u pravu, ali i u krivu. Malo filozofiram, reci će mnogi, ali lakše je filozofirati nego recimo kopati.
Ne trebate se previše naprezati jer točan odgovor zna vjerojatno samo Del Bosque i njemu najbliži ljudi. Mi možemo samo nagađati, a to zapravo i cijelo vrijeme radimo. Svi mi nagađamo, zamišljamo i odgovaramo u ime drugih. Nije nužno ni poznavati ljude da biste imali odgovore umjesto njih. Tako ja mislim ili nagađam da je Del Bosque trener koji ima nogometnu mudrost, hrabrost, iskustvo, i tko zna što još sve, a uz to je i kockar plagijator. Zašto plagijator? Pa zato sto je spržio ili prekopirao igru Barçe. Dobro, ajde, dodao je neke svoje začine... Nije se dao prevariti izjavama da je ta tika-taka igra ove godine bila dosadna i bez uspjeha, jer podsjećam vas da je Barça ispala u polufinalu Lige prvaka, a prvenstvo je osvojio Real.
Trebao bi neki ozbiljan novinar napraviti intervju s njim i otvoreno ga upitati što on misli i koliko je važno biti mudar trener, koliko je po njemu važno biti hrabar i iskusan trener. Zašto je kopirao igru koja je ove godine ostala bez trofeja? Čovjek je osvojio ni sam ne znam što već, siguran sam da ne bi svoja saznanja čuvao samo za sebe.
Zašto teži igrati famozni tika-taka nogomet za koji mnogi kažu da je dosadan i uspavljujući? Nisam siguran, ali mislim da je taj naziv tika-taka izmislio Mourinho nakon što ih je uspio pobijediti. Slažem se da je dosadan i uspavljujući, jer igra većinom samo jedna momčad. Ali meni kao gledatelju nije dosadan, a još manje mi se spava kad gledam gdje i kako se dodaju njihovi igrači. Kad bih igrao protiv njih, vjerojatno bih mazn'o dva Red Bulla i tri-četiri kratka espresa prije tekme da me drže budnim dok trčim za loptom!
Dosadno je igrati kad nemaš loptu i kad nisi u stanju izvesti sve te vještine koje oni izvode. Prispava ti se nakon određenog vremena...
Ne znam jeste li primijetili da oni većinom idu oduzeti loptu upravo na mjestu na kojem su je izgubili, a to se dešava uglavnom pred šesnaestercem protivnika. Oduzimanje lopte i presing im ide bolje nego ofanzivni manevri. To vam je onako jedan sitan detalj koji krasi njihovu defanzivnu igru. Kad smo već kod defanzive o kojoj se malo govori, nisu li primili samo jedan gol na turniru? Nije li posjed lopte u prvom dijelu bio na strani Talijana, a u prošlom finalu isto tako na strani Nijemaca? Ta anomalija se dešava samo u finalu! Čudna i sretna neka taktika koja stvara dosadu... Naravno da nisu nepobjedivi i naravno da i oni imaju oscilacija u igri jer nitko nije savršen. Oni su blizu savršenstva, to govore i njihovi rezultati.
Teško je izabrati najvećeg dosadnjakovića, konkurencija je žestoka, ali meni je to onaj anemični Iniesta. Toliko je blijed da kod nas ne bi ni sistematski prošao. Čovjek ima svoju vinariju, a izgleda da ne pije crno vino koje bi mu popravilo krvnu sliku. Izgleda kao da kapi krvi nema u sebi! Stvarno je dosadno gledati to što on radi s loptom!
Treba mu žmigavce ugraditi da protivnik otprilike zna na koju stranu goni. Protivnicima obavezno staviti retrovizore da mogu upratiti silna ubacivanja veznih igrača iz drugog plana. Ja sam čuo za pojam ubacivanje iz drugog plana, ali priznajem da nisam očekivao u finalu ubacivanje Albe iz trećeg plana! Dosadno, predvidivo i uspavljujuće je to njihovo tika-taka. Ma fuj!
Još jedan detalj mi je zapeo za oko. Oni apsolutno ne robuju sustavu ili nekim šablonama igre. Ne pjevaju ni himnu, pa se pitam koliki su zapravo patrioti. Pa kako da pjevaju kad njihova himna nema teksta, nema riječi, samo muzika?! Ako ne pjevaju, kako su onda osvojili ovaj i prošli EURO, kako su onako nijemi osvojili Svjetsko prvenstvo? Možda je tajna u toj dubokoj meditativnoj koncentraciji i himni bez teksta. Možda su se Talijani previše potrošili urlajući refren svoje himne Fratelli d'Italia.
Mediji prenose da je u Njemačkoj nastala cijela frka zbog igrača koji ne pjevaju himnu. Detektirali su konačno glavni razlog njihovog neuspjeha. Kasno su otkrili gdje je problem, tek kad su ispali. Morat će malo poraditi na preventivi, satima pjevanja, kao i integraciji svih mogućih potencijalnih reprezentativaca iz obitelji emigranata!
Priznajem da mi je zanimljiv onaj trenutak kad su momčadi posložene i svira nacionalna himna. Pomno skautiram Španjolce od prve utakmice i shvaćam da oni pjevaju nekim u sebi tihim glasom. Usne im se ne miču, oči igrača su poluotvorene, pogledi su im jasni i odlučni, kao i njihovi pokreti na terenu. Frizure su, onako, većinom uredne – reklo bi se školske, a na moju i vašu žalost – nema fudbalerki!
Moram i ovo reći, moram biti malo otrovan, jer nam je takva sredina u kojoj živimo: pravi majstor nije nikad skup! Trener jedne nama susjedne zemlje potjerao je jednog igrača jer nije pjevao himnu (tako su prenijeli mediji). E da su Nijemci potjerali svog trenera i uzeli trenera iz susjedstva da im on napravi selekciju, što pjevačku, što igračku, vjerojatno im se ne bi desilo ovo medijsko prepucavanje. Rezultat bi možda bio bolji, a možda gori, tko će ga znati?!
I za kraj bih volio upitati gospodina Del Bosquea kako uspijeva dugi niz godina motivirati svoje igrače kad znamo da njihova himna nema teksta? Zanima me i bi li španjolska vlada poradila na tekstu svoje himne da je Raketa zabio onu šansu i da smo ih izbacili u prvom krugu", zaključio je slavni Vatreni u kolumni za Igralište.hr, uz dodatak.
P.S. Mnogi mi prilaze s pitanjem pišem li sve ovo sam, a ja evo ovim putem odgovaram: Ne vjerujte novinarima, ne vjerujte im što god vam oni kažu ili priopće. Ne vjerujte ni meni, kakav god bio moj odgovor. Vjerujte sebi i samo sebi.
Živjeli!
