Jednu moju poznanicu otac je prije dvije godine nagradio za dugogodišnju poslušnost i primjereno vladanje. Naravno, i uspjehe tijekom višegodišnjeg školovanja... Ponosni tata odveo je svoju kćer u "Auto Will", gdje je sama izabrala nagradu. Ubrzo su pred njezinom kućom prolaznici mogli zavidno promatrati malo žuto "stvorenje", među ženskom populacijom vrlo popularnu Opel Corsu.
Dvije godine poslije, na Opelovom automobilčiću počele su se pojavljivati prve "bore". Naime, ispod ukrasne "lajsne" na stražnjem odbojniku, počeo je otpadati lak (riječ je o skupljem modelu ovoga automobila, s odbojnicima u boji karoserije). Sva uplašena, poznananica me upitala može li ovo oštećenje donijeti i neke "dugoročne" probleme.
"Ne moraš se bojati. Odbojnik je od plastike, pa pojava hrđe, odnosno cvjetanje - nije moguće", utješio sam je.
Uz to, savjetovao sam joj da iskoristi (još uvijek važeće) jamstvo, kojom proizvođači automobila "zaštićuju" kupce od ovakvih i sličnih neugodnosti. Ozarena lica, odmah se uputila prema mjestu, gdje je, prigodom kupovine automobila, tretirana "poput princeze". Kako i ne bi, budući da je tada izbrojala 17-tak tisuća njemačkih maraka gotovine, koliko je iznosila osnovna cijena (bez carine i poreza).
Međutim, ovaj put "priča" nije nalikovala bajci. Doduše, pristojnosti (službene) nije nedostajalo, ali... Reklamacija nije prihvaćena, uz smiješno obrazloženje jednog od službenika "Auto Willa"...
"Ne možemo prihvatiti reklamaciju, budući da je riječ o mehaničkom oštećenju. Naime, lak je počeo otpadati zbog prevelikog pritiska i visoke temperature vode, kojom u auto-praonicama čiste vaš automobil."
Što je jadna mogla (žene k'o žene, nikad se ne svađaju kada je to doista potrebno), nego uputiti se kući neobavljena posla. Ako ništa drugo, barem mi je donijela "materijal" za ovu kolumnu...
Uopće mi nije namjera dovesti u sumnju kvalitetu Opelovih automobila (taj sud morate donijeti sami, bilo na osnovu vlastitih iskustava, bilo na osnovu "priča iz susjedstva"). Međutim, iz ovoga se može zaključiti kako su zagrebačke autopraonice presnažne za "nježne" Opelove automobile. Što učiniti? Moj je savjet vlasnicima Opela - vatu i mlijeko za čišćenje u ruke! Bolje to, nego da u nekoj auto-praonici "striček sa špricalicom" - zlostavlja vašeg limenog ljubimca...
S druge strane, jasno je kako su u "Auto Willu" isprobali staru taktiku "ako prođe - prođe". Iako u slučaju priznavanja reklamacije ne bi imali nikakvih troškova (njih bi snosio Opel, odnosno kompanija General Motors)... Samo, zašto bi se zamarali "sitnicama", kad se spomenuto oštećenje "na crno" može ukloniti za samo 100 njemačkih maraka. A što je s povjerenjem kupaca? Ma, koga je briga za to. Uostalom, ljudi će ionako uvijek kupovati automobile. Samo, pitanje je hoće li to biti Opelovi proizvodi... Ili vozila drugih proizvođača, koja su "cijepljena" protiv "krvnika" u zagrebačkim auto-praonicama...
I baš kad sam mislio završiti ovu priču, ugledah veliki naslov u jednom našem dnevniku... "Zbog lošeg eurodizela stalo 50 automobila". Ma nije valjda. U članku sam otkrio kako je (opet) riječ o Boschovim pumpama za gorivo. "Sretnici", čiji su dizelaši završili na "operacijskom stolu", kupili su gorivo na istoj postaji INE, onoj na izlazu iz Virovitice prema Pitomači. Srećom, naša naftna kompanija odmah je obavijestila hrvatski puk kako je sporno gorivo - smjesta provjereno. Voda (opet) nije pronađena... Možda u tome uspiju njemački ili austrijski stručnjaci, kojima će ljutiti vlasnici sami odnijeti gorivo na testiranje. Toliko o povjerenju koje među potrošačima uživa INA...
Na kraju, ostavljam vam da sami zaključite... Jesmo li mi magarci ili nam se to samo pričinjava?
