Tatjanina priča života ili bolje rečeno smrti počela je prije dvanaest godina. Tada je, kaže, umrla. Tijekom operacije tumora došlo je do komplikacija i tu je, činilo se, bio njezin kraj.
"Osjećala sam kao da sam svezana konopom. Došla je sloboda i nisam više ništa imala s tijelom. Svi su bili uzbuđeni, ja sam se samo okrenula i otišla. Onda sam shvatila da nisam otvorila vrata, da sam izišla kroz zatvorena vrata. Tek kada sam prošla kroz vrata sam pomislila da sam mrtva", kaže Tatjana Anisimova Bilous.
Nakon 72 sata otvorila je oči u mrtvačnici. Polegnuta na stol, s izvađenom maternicom i jajnicima. Na njoj su već vježbali studenti. Pogledala je svoju rasporenu utrobu preko koje joj je pogled sezao do nožnih prstiju na kojima je visio papirić sa zapisanim brojem i njenim imenom. Puno strašnije iskustvo od smrti. Njezin hod po drugom svijetu započeo je, kaže, u raju.
"Kada me vodio anđeo osjećala sam nogama travu, ali u isto vrijeme stalno smo završavali na drugom mjestu. Penjali smo se, odjednom sam osjetila da se svjetlost pojačava, bili smo ispod trona Boga", ispričala je.
Boga nije vidjela, ali ga je osjetila. "Počeo je pričati sa mnom, ja sam prepoznala taj glas, jer kada sam izgubila prvo dijete taj glas me tješio."
Prvo dijete izgubila je kada je imalo samo deset mjeseci, ali sada je pred njom stajao odrastao muškarac. "Anđeo je doveo jednog mladića i pitao da li ga poznajem. Mladić je rekao: Mama", kaže Tatjana.
Htjela je zagrliti sina, ali nije mogla. No, znala je da je sretan. Osjetila je, prisjeća se, raj, ali i pakao. Ranije je mislila da je pakao kuća demona u kojoj se oni osjećaju ugodno, ali nije tako. Tamo svi pate. Pamti nepodnošljivu buku.
"Glazba je bila ubitačna, kao da će mi glava eksplodirati od toga."
Prošla je sve i dobro i loše i nije se, kaže, bojala. Nije se imala potrebu vratiti na zemlju iako je imala petero djece. Vidjela je muža kako plače, pokušala mu je, priča, reći kako je ona dobro, ali nije ju čuo. Onda ju je, kaže, nešto povuklo nazad.
"Tijelo je bilo iskasapljeno od operacije i vidjeli su se tragovi truljenja na tijelu. Bila sam oko tri mjeseca u bolnici", rekla je dodajući da joj je dugo trebalo da se oporavi od vantjelesnog iskustva koje je za nju promijenilo život i smrt.
A mi u njezinu priču možemo vjerovati ili sumnjati. Svatko od nas jednom će i sam saznati.
