''Ukoliko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda ženama ne treba oduzimati rad, ni ograničavati oblasti u kojima one mogu raditi'', bile su njene riječi još krajem 19. stoljeća.
Tada je, naime, trebalo agitirati za ono što se danas čini bjelodanom činjenicom: da žene imaju jednaka prava kao i muškarci, da za svoj rad trebaju biti plaćene jednako kao i muškarci, da imaju pravo glasa na izborima. Godinama poslije, na Međunarodnoj konferenciji socijalistkinja održanoj u Kopenhagenu 1910. godine, socijalistkinja Clara Zetkin predlaže zahtjev za obilježavanjem jednog dana u godini kada bi žene lobirale za svoje interese. Taj dan je 8. ožujka, dan koji se kod nas do početka devedesetih slavio kako se danas npr. obilježava iskomercijalizirano Valentinovo. arti-201003040071006 Štoviše, u bivšoj Jugoslaviji nije bilo ni Valentinova ni Majčinog dana: obilježavao se Dan žena, i to je bila prilika u kojoj su djeca majkama pisala sastavke i čestitke, a muškarci i poslodavci 'poklanjali' skraćeni radni dan i cvijeće. Devedesetih je praksa slavljenja 8. ožujka prestala, zbog tada nezgodne povezanosti sa socijalističkim pokretom, pa je iz uma mladih generacija nestala i svijest o tome kako je i koliko trnovita bila borba za prava koja se danas, naoko, čine ostvarenima.
Podsjetimo uostalom da su žene u Jugoslaviji, pa i u Hrvatskoj, pravo glasa na izborima dobile tek 11. kolovoza 1945. godine!
No, iako se nominalno danas mnoga prava jamče, u praksi su ona još uvijek daleko od idealnog. Naime, razni oblici nasilja i diskriminacije nad ženama još su uvijek realnost, a to se najbolje može vidjeti i analizom stanja na tržištu rada. Od 310 tisuća evidentiranih nezaposlenih osoba u siječnju ove godine na Zavodu za zapošljavanje, 55,6% je žena. Gašenje tradicionalno ženskih radnih mjesta (u tekstilnoj industriji i trgovini) nerijetko se shvaća manje tragičnim nego gašenje muških radnih mjesta.
Po podacima Zavoda za statistiku, stopa rizika od siromaštva još za 2007. godinu bila je 18,7% za žene, što znači da je taj postotak žena imao neto dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Po podacima iz 2009. godine, žene su u prosjeku imale 760 kuna manju plaću od svojih muških kolega: više plaće imale su samo u sektoru rudarstva i građevine.
Također, u Hrvatskom saboru tek je 21 posto žena, dok udio žena u lokalnoj vlasti iznosi 10,7 posto (vijećnice u gradskim i općinskim vijećima 2009. godine). U Zagrebu i Hrvatskoj općenito malo je ulica i javnih površina imenovanih u čast znamenitih žena, što je također određeni pokazatelj stanja sredine. Tako je i junakinja s početka priče početkom devedesetih izgubila svoju Aleju, koja se nalazila na zagrebačkoj Savici, što je također pomoglo brisanju njenog imena iz javnog diskursa.
Točno, poručuje Ženska mreža Hrvatske: Republika Hrvatska ženama duguje ravnopravnost na tržištu rada, seksualnu edukaciju u školama, nediskriminativni zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, osviješten tretman nasilja protiv žena, sekularnu državu... To su samo neke od stavki koje u borbi za potpuna ženska prava još nisu ostvarena, pa se zato u Zagrebu i organizira prosvjedna akcija pod nazivom 'Neostvarena ženska prava – dug države ženama'.
Uostalom, borba za prava i jest poanta Međunarodnog dana žena, a ne parfemi, cvijeće i sindikalni izleti iz prošlih vremena. Zato, ako ste u Zagrebu i imate vremena, nemojte se sramiti doći u 11 sati ispod Kamenitih vrata i pridružiti se povorci žena, ili se makar zabaviti na osmomartovskom žuru u Močvari, pod nazivom 'We live longer!', gdje će vas uveseljavati ženske snage underground domaće i strane scene, i prvi domaći lezbijski zbor Le Zbor.
I sretan vam Dan žena!
