"Naravno da su ratovi utjecali na književnu scenu - pocijepali su je na sastavne dijelove. Zato danas umjesto prirodne književnosti jezika imamo te usitnjene, po meni prilično tugaljive nacionalne književnosti. Čitamo tako jedni druge na istom jeziku koji nazivamo različitim imenima i u "stranim" izdanjima, za koja se uglavnom moramo dovijati da bismo ih dobili preko granice ili tek eventualno u jako rijetkim "domaćim" reizdanjima. I nalazimo očigledno da u svemu tome ima nečega sjajnog.
Spremno podavanje svim oblicima manipulacije
Jednom će se o nama govoriti kao o izrazito glupim naraštajima, koji su se spremno podavali svim vidovima manipulacije", kazao je Arsenijević.
'Ne zanima ništa što je s one strane prvog brda, pa se ne vidi'
Komentirao je i svijest građana o blizini zločina koji su se dogodili na ovim prostorima.
"Svjesni su, naravno, ali ih često ne zanima ništa što je s one strane prvog brda, pa se ne vidi. Ljudi u Beogradu su, recimo, vidno odbijali da vizualiziraju koliko je, naprimjer, Srebrenica blizu. Stotinjak kilometara, praktično ništa. A činilo se da se genocid desio negdje toliko daleko da možda možemo i da pokušamo da ga osporavamo. Ima i drugih tehnika, također. Sjećam se vađenja desetina leševa kosovskih civila iz jezera Perućac, kada je televizijska ekipa koja je to snimala zabilježila i jednog muškarca koji se u tom jezeru baš u tom trenutku bezbrižno kupao. I kada su ga pitali kao je moguće da pliva u jezeru dok se sve to događa, on je samo slegnuo ramenima. 'Gledajte, ja u to ne vjerujem', odgovorio im je bez imalo ironije, replicirajući tim svojim odgovorom stav političara i medija koji su tada veoma hladno i usprkos svim dokazima negirali evidentne zločine", rekao je Arsenijević, a na opasku novinara kako je minimalizacija zločina je prisutna u regionalnom obrazovanju te pitanje kakve su moguće posljedice takve politike zaključio: "Posljedice se već vide i one su katastrofalne. Mladi ljudi su uglavnom strahovito konzervativni, strahovito neobrazovani i jednako strahovito neinformirani. Količina gluposti kojom su mlade generacije zaražene zaista je zabrinjavajuća. To se vidi svakim danom, na milijun primjera i stvar je, uistinu, zastrašujuća. Ja pomalo strahujem od mladih generacija u onoj mjeri u kojoj prezirem naraštaj kojem i sam pripadam. Monstrumi su vješto odgojili sebi slične. Male monstrume. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/monstrumi-su-odgojili-sebi-slicne
