Kada pogledate Leona Löwentrauta, teško biste pogodili da se ovaj 17-godišnji Nijemac bavi - slikarstvom. No, negova su djela toliko uspješna da se plaćaju i po nekoliko tisuća eura, piše Dw.com.
Leonove slike velike su i šarene, a pomalo podsjećaju na Picassove.
"Koristim vrlo raznolike i svijetle boje kako bih širio dobro raspoloženje. Moj apsolutni uzor je Picasso. On je bio jedan od prvih koji su se usudili unijeti ekspresionizam u modernu umjetnost. Ali i zbog boja koje je uzimao: vrlo intenzivne boje, što je i mene inspiriralo da biram još intenzivnije boje", objašnjava Leon koji istovremeno djeluje opušteno i samouvjereno.
"Imam viziju. Želim da me jednom ubrajaju u velikane i da moja djela vise u velikim muzejima", kaže bez razmišljanja, a trudi se to i postići.
"Još sam kao desetogodišnjak nazivao redakcije novina i pričao im o sebi. 'Ako želiš napisati jednu stvarno dobro priču, onda moraš pisati o meni', rekao sam. Kada danas razmišljam o tome, ili sam bio nevjerojatno hrabar ili potpuno šašav", prisjeća se Leon.
Njegova taktika urodila je plodom pa je već prije nekoliko godina u lokalnim medijima objavljen prvi izvještaj o njemu.
"A onda sam u jednom trenutku posjetio galerije u Londonu i pitao žele li jednom postaviti izložbu s mojim slikama. I stvarno, jedna galerija je htjela. Mislim da sam bio prvi 17-godišnjak iz Njemačke koji je u Londonu dobio svoju vlastitu izložbu."
Umjetnost ili umjetnički obrt?
Leona Löwentrauta zovu "novi Picasso".
Na jednoj izložbi u Hamburgu prodano je svih 13 izloženih slika. Očito mnogo ljudi voli Leonove šarene slike. No, to ne znači da je time u stručnom svijetu prihvaćen kao ozbiljni umjetnik.
Povjesničari umjetnosti iz vodećih njemačkih muzeja ne žele javno izreći svoje mišljenje o njemu. Ne želi ni Markus Heinzelmann, direktor muzeja za suvremenu umjetnost Morsbroich u Leverkusenu. On samo kaže da u umjetnosti ne igra nikakvu ulogu to što je neka slika lijepa ili svijetlih boja. Za njega je važno: obrađuje li djelo društvena pitanja, je li relevantno za današnjicu, potiče li na razmišljanje? Kao drugi kriterij navodi: "Umjetnost mora razvijati društveni diskurs sa sredstvima koja na raspolaganju imaju isključivo umjetnost."
Te kriterije vjerojatno ne ispunjava netko tko slika u stilu neke ranije epohe.
"Ako netko danas slika kao Caspar David Friedrich, to može biti lijepo, ali nema ništa s umjetnošću nego u najboljem slučaju s umjetničkim obrtom", objašnjava Heinzelmann.
Leon to ne opovrgava, ali ističe: "Ja slikam za sebe i za ljude kojima se moja umjetnost sviđa." Istovremeno je svjestan toga da se mora dalje razvijati ako želi ostvariti trajni uspjeh. Kaže da u svakom slučaju želi ići na umjetničku akademiju.
"Kritika je dio uspjeha. Sigurno moram naučiti ophoditi se s njom i s kritičarima u budućnosti razgovarati na pravoj stručnoj razini", kaže mladi slikar, zaključivši kako mu je slikanje sve na svijetu.
Dw.com/Danas.hr
