Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

U Bolnici na kraju grada pobjeđuje se sam život

Situacije prožete duhovitošću i crnim humorom, koji će nasmijati, ali i natjerati nas da se zamislimo, tjeraju junake nove predstave u Kerempuhu na borbu za posljednje nade i zadnje ideale.

Željko Königsknecht, Hrvoje Kečkeš, Luka Petrušić, Mario Mirković, Linda Begonja, Nina Erak- Svrtan, Branka Trlin, Ivan Đuričić, Anita Matić Delić, Antun Tudić… dio su odlične glumačke postave na Kerempuhovoj pozornici. Riječ je o predstavi Bolnica na kraju grada u režiji Saše Broz.

Zatvorena bolnica otvorenog tipa pružila je utočište likovima u kojima se prepoznajemo, antijunacima sazdanim od nekih običnih ljudi, malih ljudi. Osuđeni pronaći svoj životni prostor i nestali smisao ugroženih egzistencija oni, zbog nemogućnosti da se uklope i ukalupe u društvena pravila, završavaju na marginama velikih događanja, tuđih odluka i novog vremena. Zbog tih okolnosti koje ih bez milosti određuju ispisujući im terminalnu dijagnozu, oni odlučuju ostati u toj imaginarnoj Bolnici zatvarajući se u njen definirani prostor i stvarajući u njoj svoj paralelni, poznati i na izvjestan način siguran svijet.

I baš za ovaj komad, ovu Bolnicu i njene „zatvorenike“ sam autor kaže da je puna „mojih malih junaka koji imaju želju pobijediti život. Pri tome koriste iluziju, a iluzija je najveće bogatstvo koje čovjek ima jer mu pomaže izdržati život do kraja.“ Iluzija da će „ozdraviti“ i izaći van stvarni svijet, u pravi život, onaj bolji.

Međutim, pitanje jest koji realitet od ta dva doista posjeduje pravo zvati se onim pravim, onim stvarnim. I kao što je to teško razlučiti jer je ovisno od perspektive promišljanja, tako je teško razlučiti tko je od naših stanovnika Bolnice koja se nalazi negdje u nigdini, negdje Bogu iza leđa, bolestan, a tko zdrav. No, vrlo je jasno da svi pripadaju istom društvu, da se upala slijepog crijeva Bratoja ne razlikuje od amnezije Kontuzova, stečena nijemost Pepeljuge od skleroze Dede. One su tek izgovor za priču. Kao što su njima ravnopravni i liječnik i medicinska sestra – pa oni su dio njih. Tek čovjek s dijagnozom liječnika. I žena s dijagnozom medicinske sestre.

Situacije prožete duhovitošću i crnim humorom, koji će nasmijati, ali i natjerati nas da se zamislimo, tjeraju naše junake na borbu za posljednje nade i zadnje ideale unutar začaranog bolničkog kruga – koji prepoznajemo kao vlastiti životni prostor.

Izvedbe: 23., 24., 25., 26. ožujka u 20 sati.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr