Jednu od svojih najslavnijih komedija, Gospođu ministarku Branislav Nušić započeo je pisati 1914., a završio 1929.

Iste godine ona je doživjela praizvedbu u Narodnom pozorištu u Beogradu. Komad je kod publike imao velikog uspjeha u toj i mnogim kasnijim izvedbama te u nebrojenim reprizama. A kritika je do samog kraja prema Nušiću ostala neprijateljski raspoložena.

Taj osebujni književnik i originalni dramatičar pisao je duhovito i satirično, stvarajući nezaboravne karaktere te portretirajući mnoge društvene anomalije. Svojeg vremena i (kako se čini) bilo kojeg vremena.

Pratimo što se događa kad jedna obična žena i domaćica preko noći postane vlast. Nušić se smije politici i onome što ona čini naizgled normalnim ljudima. Živka tako, odjednom izvučena iz prosjeka, pomisli da je odabrana i započinje krojiti poredak stvari. Ona i njezina okolina gube razum, slobodnu volju, dostojanstvo i vrte se u krugu kao marionete bez identiteta. Prodaju sva uvjerenja, grabe sve na što nailaze i jedino što ih može zaustaviti je najveća tragedija.