U novoj monografiji o životu japanskih ama žena koju je objavila nizozemska fotografkinja Nina Poppe više nema polugolih mladih Japanki sa Marianovih fotografija, koje rone kako bi ulovile morske puževe abalone. Ama na japanskom znači 'žena iz mora', a one u japanskoj kulturi zauzimaju posebno mjesto, istodobno obožavano i neshvaćeno.
"Legenda kaže da je ama tradicija stara 2.000 godina. Ali sada je tradicija ugrožena jer mlade žene to više ne žele raditi. Većina žena koje sam fotografirala imaju 50-tak ili 60-tak godina. Čula sam jednu Japanku koja je rekla da su ama 'između', čime je htjela reći da su one između muškaraca i žena. Ama se zapravo ne uklapaju u suvremene ideje o ženskoj seksualnosti u Japanu. One su većinom izopćene - ali to su do nekog stupnja uvijek i bile", objasnila je fotografkinja za Guardian.
Poppe je početkom 2010. godine posjetila ama žene u mjestu Ise-Shima, 400 kilometara jugozapadno od Tokija. Tamo je ostatak godine fotografirala njihov svakodnevni posao i odmor: ama žene zaranjaju dvaput dnevno, svaki put po sat i pol vremena. Mogu držati dah pod vodom i do četiri minute.
"To je tajanstveno zanimanje. Proizvode jedan nevjerojatan visoki ton koji podsjeća na flautu, prije nego zarone. To me zaintrigiralo, pa sam saznala da tako uzimaju dah za zaron. Mnoge od žena pate od tinitusa (zujanje ili šum u ušima), ali one su nevjerojatno jake i otporne", ispričala je Poppe.
Budući da su im muževi ribari koji često izbivaju iz kuće, zajednica je uređena na matrijahalni način. Između zarona, žene brinu i za svoje vrtove, te imaju prilično samoodrživu zajednicu. Puževi abalone se u Japanu smatraju delicijom, pa im izlov donosi i dobre prihode.
No, zbog predrasuda prema ovim ženama, ali i zbog globalnog zatopljenja zbog kojeg je sve manje morske trave kojom se hrane puževi, interes za ovaj posao jenjava. Tako je moguće, piše Guardian, da će monografija Nine Pope biti elegija jednom načinu života koji je odoljevao stoljećima.
