Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

‘Je*eš moj osjećaj krivice, treba jahati tog konja dok ne crkne

John Gordillo, britanski komičar koji se posvetio pisanju i uspješno realizirao čak dva scenarija s mega zvijezdom Eddie Izzardom. U posljednje vrijeme vratio se stand up-u. U nastupima priča o kritičarima, kritikama, ali i o običnijim stvarima kao roditeljstvu. Već je vrlo uspješno gostovao u Hrvatskoj, a sada se vraća u sklopu Comedy Gala večeri u Lisinskom, 7. prosinca.

“London Calling Comedy Fair – Lisinski se smije” međunarodni je festival komedije koji će neke od najboljih komičarskih predstava iz britanske metropole predstaviti publici u zagrebačkoj koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Tijekom vikenda, 7. i 8. prosinca održat će se čak pet predstava koje će uspješno izmamiti osmijehe publike.

Ulaznice možete kupiti na blagajni Lisinskog, te putem sustava ulaznice.hr, a možete ih dobiti i od Net.hr-a! Više o tome pročitajte arti-201311260114006.

Uoči dolaska u Zagreb, John Gordillo ekskluzivno za Net.hr je odgovorio na nekoliko pitanja.

Johne, već ste bili u Hrvatskoj, nastupali ste u Zagrebu, Čakovcu i Varaždinu. Kako vas je prihvatila publika, je li postojala jezična barijera i jesu li shvatili šale?

Publika je bila nevjerojatna: primjetno koncentrirana i entuzijastična, apsolutno nikakvih problema s jezičnom barijerom nije bilo. A to je doista zadivljujuće. Razumjeti šale na stranom jeziku je izuzetno sofisticirana vještina, a kamoli se moći smijati na njih, što pokazuje da je ljudima u uhu ritam i intonacija jezika, pa čak i dijalekata. Posramim se svaki put kad nastupam vani jer osjećam da nesvjesno imam korist od američke i britanske ekonomske i kulturne moći koja je zapravo zaslužna za sve to. Ali jebeš moj osjećaj krivice, za 30 godina će mijenjati ime vašeg kluba u Beijing Calling i zato treba jahati tog konja dok ne crkne.

Što očekujete od nastupa ovog puta?
Zaista ne znam. Napisao sam jako puno toga od zadnji put što sam bio u Hrvatskoj, ali sav taj materijal zbog kojega sam jako uzbuđen je vrlo vezan za Veliku Britaniju u smislu kulturnih referenci i TV serija, tako da mislim da ga vani neće razumjeti. Pokušavam napraviti ogroman, dugački komad o skrivenoj ideologiji iza dnevnog televizijskog programa u Velikoj Britaniji (urnebesno, zar ne?). Pripremam nešto o hrvatskom jeziku i posjeti raznim gradovima i mislim da ću vjerojatno ispričati nešto o čudnoj i možda rasističkoj Facebook raspravi u koju je bila uključena moja pokćerka, koja je crnkinja, i moja dobronamjerna bivša djevojka, koja je vrlo antirasistički raspoložena. Ali ne znam još, vjerojatno ću odlučiti na dan nastupa…

Kako Vam se svidjela Hrvatska?
Imao sam strašno malo vremena, brzo smo dolazili i odlazili iz svih mjesta. Volio bih da sam mogao vidjeti više. Krajolici i gradovi su predivni, a ljudi su naravno bili fantastični. Nastupili smo u Chacovetzu (oprostite na fonetskom slovkanju, ali s obzirom na to da sam Britanac, zašto bih se mučio učiti ijednu jebenu stvar koja nije na mom jeziku?) i tamo nas je gledao britanski veleposlanik u Hrvatskoj – što ili pokazuje kulturnu važnost komedije ili je dokaz da se u Hrvatskoj srijedom navečer ništa ne događa.

Koliko mijenjate materijal s obzirom na to gdje ste?
Uvijek ga mijenjam kad nisam u Britaniji. Previše toga se može komentirati i bilo bi glupo da to ne činim. Osjećao bih se kao da sam propustio priliku.

Razlikuju li se reakcije različitih publika na iste šale? Igraju li kulturne razlike ulogu u tome što je smiješno a što nije?
Više je stvar u premisi, svemu ono što vodi do šale što određuje vrijedi li je izreći, ne toliko sama šala. Jednom kad ustanovite rutinu, ljudi se više-manje smiju na istim mjestima. Na primjer, prošli sam put u Zagrebu izveo šalu o svom tati koji je španjolski komunist. Mislio sam da će je ljudi shvatiti zbog hrvatske povijesti komunizma i tako je i bilo. Ali ne bih je pokušao pred publikom u recimo Dubaiju jer mislim da tamo nema dovoljno ljudi koji bi shvatili o čemu govorim dok pripremam šalu.

Vaše nastupe opisuju kao intelektualnu, inteligentnu komediju. Kako biste je Vi opisali za ljude koji će Vas gledati prvi put?
To mi je uvijek čudno jer s moje točke gledišta ne izgleda tako: samo takvu komediju znam raditi. Svakako ne pokušavam naći intelektualni način da nešto napravim. Meni je moj materijal osoban, pronicljiv, ponekad perverzan, često pretjeran, inteligentan, da, nadam se, ali uvijek u osnovi emotivan. Poput mnogih komičara, ne volim zbijati šale koje su očite, odnosno koje može napraviti svatko. Volim stvarati šale iz stvari koje me zanimaju i često perverzno volim zbijati šale o stvarima koje nisu očigledan predmet komedije (poput ideologije dnevnog TV programa u Britaniji). Etiketa intelektualnog ipak ostaje i to je čudno – na primjer imam novu rutinu koja je apsolutno prljava – uključuje vrlo detaljne opise mog seksualnog ponašanja. Nije jeftina, samo je iskrena, ali je prljava! A ipak me zaprepašćuje broj ljudi koji mi prilaze poslije nastupa da bi mi rekli kako je nastup bio inteligentan i pametan. Mislim da je to stoga što nosim naočale i ne libim se koristiti duge riječi na pozornici ako odgovaraju za ono što želim reći.

Poznati ste u Britaniji kao televizijski voditelj i po vašem radu sa zvijezdama stand-upa poput Eddieja Izzarda. S kime još radite i na čemu radite trenutno? Kako zamišljate svoju karijeru u budućnosti, kako pišete scenarije ili nastupate?
Radio sam na scenarijima i režirao nastupe Josha Widdicombea, Shappije Khorsandi, Michaela Mcintyrea, Seanna Walsha, Scotta Capurra, Paula Chowdhryja, Dare O Briain i mnogih drugih manje poznatih, ali vrlo talentiranih komičara.

Već dugo imam kreativno partnerstvo s američkim komičarem Reginaldom D Hunterom – pomažemo jedan drugome u pripremi nastupa, a ja sammu baš režirao njegovu turneju i DVD pod naslovom “IN THE MIDST OF CRACKERS”.

Početkom 2014. godine ću nastupati i u svibnju gostovati na New Zealand Comedy Festivalu, ali ostatak godine se čini da ću se baviti produkcijom: Vjerojatno ću tijekom ljeta producirati TV serijal za jednog poznatog britanskog komičara, ali još ne mogu reći za koga, dok projekt ne bude potvrđen.

Uz to želim i režirati dokumentarac o američkoj pjevačici Dionne Warwick, koju obožavam. BBC i njezini menadžeri su zainteresirani, ali još smo u ranoj fazi i iskreno rečeno postoji puno veća šansa da to ne uspije nego da uspije.

S kanadskim komičarem Mikeom Sheerom pišem i scenarij za niskobudžetni film koji uopće nije smiješan, a ja ću ga režirati. Napraviti film mi je tijekom proteklih nekoliko godina bio prioritet, s jednim sam projektom dogurao do jedne točke, ali sam ga morao ljetos napustiti, tako da ću sada sve uložiti u ovaj novi s Mikeom. Volim stand up, ali želim režirati filmove.

Povratak na Net.hr