Neboder u obliku šiljka i pokriven staklom, koji će mijenjati odraz ovisno o vremenu i godišnjem dobu, vizija je arhitekta Renza Piana, poznatog po pariškom Pompidou centru. Piano je skicu za građevinu investitoru Irvineu Sellaru na prvom sastanku navodno naškrabao na salveti, nakon što mu je održao monolog o tome koliko mrzi visoku gradnju.
Refleksna nenaklonost autora možda se odrazila i na put izvedbe. Kao projekt, The Shard je u početku imao velikih problema. Lokalna zajednica i čuvari baštine pobunili su se jer nisu željeli da se zbog njega ruši Southwark Towers, neboder iz 1976., zbog čega su održani i prosvjedi. Bila je sporna i visina od 310 metara (72 kata i 15 dodatnih katova za grijanje). Princ Charles, poznati kritičar arhitekture u Velikoj Britaniji, posprdno ga je nazvao „ribežom za sir“. Nakon ismijavanja i pritužbi, morala je intervenirati i sama britanska vlada, koja je dozvolila gradnju zbog, kako je navedeno u službenom pismu, „izuzetnog dizajna“.
Piano je, suočen s kritikama, svoju viziju objasnio fragilnošću općeg dojma u kontekstu prodornosti ostalih građevina na londonskom South Banku. Od svibnja 2010., kad je postavljena prva staklena ploča na The Shard, do danas je izgrađeno više od dvije trećine tornja, koji bi, prema viziji Irvinea Sellera, trebao postati prvi okomiti grad u svijetu.
U njemu će, uz urede, biti hotel, restorani i otvorena terasa kojom bi godišnje trebalo prodefilirati dva milijuna ljudi. The Shard je samo jedan u nizu impresivnih arhitektonskih projekata kojima se London priprema za Olimpijske igre 2012., piše Pogledaj.to.
Prethodni članci:
arti-201010280103006 arti-201010180095006 arti-201009140412006
