Nakon duge bolesti u Zagrebu je preminuo glumac Ivica Vidović.
Nakon dijagnosticiranog karcinoma grla, Vidović je bio podvrgnut kemoterapiji na koju nažalost nije reagirao, pa su se liječnici odlučili na operaciju ne bi li uklonili zahvaćeni dio grla.
Operacija je bila uspješna, ali zbog opće slabosti organizma pod utjecajem bolesti i kemoterapije, organi su mu počeli otkazivati, a zadnjih nekoliko dana života nije bio pri svijesti.
Glumčeva supruga Gordana Gadžić još uvijek ne može vjerovati da je preminuo. Njegove kolege su u šoku zbog vijesti o smrti glumca koji je u karijeri odigrao nebrojene uloge.
'Rijetko viđeni talent'
Špiro Guberina još ne može vjerovati da njegovog najboljeg prijatelja nema, te je rekao da su on i Vidović proveli puno vremena zajedno. Među upečatljivijim ulogama shrvani Guberina spomenuo je suradnju s preminulim glumcem u filmu Starci.
Vidno potreseni Veljko Bulajić spomenuo je Vidovićev izuzetni, rijetko viđeni talent. Tarik Filipović je rekao da nije bilo osobe koja nije voljela Vidovića i za njega ima samo riječi hvale, a vijest o smrti glumca teško mu je pala jer ga je jako volio.
Vidovićeva bivša supruga Mirjana Majurec nije smogla snage za izjavu nakon što je čula za smrt glumca, a njegov sin Luka od boli nije mogao govoriti.
Vidovićev kazališni angažman bio je snažno vezan uz redatelja Joška Juvančića Jupu s kojim je radio od studentskih dana.
"Bio je divan glumac, prijatelj, sve što možete zamisliti. Počeli smo surađivati još 1962. godine na Akademiji, kad sam ga kao studenta angažirao na predstavi. Već je tada pokazao velik talent i otad pa do Ribarskih svađa praktički nema predstave koju nije igrao kod mene", rekao je Juvančić.
"Najgore je kad odjednom izgubiš velikog prijatelja i glumca. To je nenadoknadivo", dodao je sjetno.
Ivica Vidović rođen je u Beogradu 10. svibnja 1939. godine. Diplomirao je 1963. na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman ima u HNK u Zagrebu, a kasnije je bio član i drugih kazališnih kuća.
Posebno se ističe u modernom repertoaru, djelima Handkea, Stopparda, Ionescoa i drugih, za što je višestruko nagrađivan.
Ujedno je i jedan od najistaknutijih filmskih glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 1970-e godine.
U domaći film tada unosi novi tip introvertiranoga, suvremenoga urbanog (anti)junaka i gubitnika.
U tom kontekstu potpuno se uklapa i uloga koja mu je donijela golemu popularnost - uloga Servantesa u televizijskoj seriji Naše malo misto.
Posebnost u njegovu filmskom opusu predstavlja lik sovjetskog klizačkog prvaka u filmu W.R. Misterije orgazma (1971.) D. Makavejeva.
Osim bogatoga glumačkog života u kazalištu, Vidović je iza sebe ostavio više od 50 filmskih uloga, od Rane jeseni 1962. godine, preko Izbavitelja, Ritma zločina, pa sve do nedavnih hitova Maršal i Što je muškarac bez brkova?.
Gotovo da nije bilo godine u kojoj nije snimio barem jedan film.
Ostale važnije uloge: Kad čuješ zvona (A. Vrdoljak, 1969.); Lisice (K. Papić, 1969.); S druge strane (J. Gale, 1970.); U gori raste zelen bor (A. Vrdoljak1971.); Usporeno kretanje (V. Kljaković, 1979.); Orao ( Z. Tadić, 1990.).
Ivica Vidović je 1996. Godine, odlukom predsjednika Republike Hrvatske, odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
Društvo hrvatskih filmskih redatelja mu je 2005. godine dodijelilo Nagradu Fabijan Šovagović koju dodjeljuje glumcima čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskoga filma. Iste godine dobio je i nagradu Grada Zagreba.
