Kazališni i filmski redatelj Georgij Paro preminuo je u četvrtak u u Zagrebu 84. godini.
Kazališni i filmski redatelj Georgij Paro, pripadnik posgavellijanskoga naraštaja redatelja, zapažen po inovativnim interpretacijama Krležinih drama i dramatizacijama njegovih drugih tekstova, preminuo je u četvrtak u Zagrebu u 84. godini.
Režirao je više od 200 predstava, a kao pedagog i nositelj niza institucionalnih dužnosti oblikovao je fizionomiju hrvatskoga kazališta druge polovice 20. stoljeća.
Kako ističu iz Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, kuće u kojoj je šezdesetih godina bio ravnatelj Drame, a u razdoblju od 1992. do 2002. intendant, Paro je od samih početaka pripadao vrhu kazališnih stvaralaca proteklih pedesetak godina.
Poštovao je slovo i duh teksta
"Jedan je od onih redatelja koji je poštovao slovo i duh dramskoga teksta, no to ga nije sprečavalo u istraživanjima i eksperimentima pogotovo u ambijentalnom kazalištu. Uvijek je davao slobodu glumcima i nije se povodio trenutnim kazališnim modama i ispraznostima. Njegove kratke i precizne redateljske upute su bile uvijek potaknute suradnjom sa svim njegovim suradnicima, od dramaturga, kostimografa, scenografa, skladatelja, koreografa i iznad svega glumca", ističu iz HNK.
Govorio je kako je za režiju ishodišni trenutak glumačka podjela i štrihovi, podsjećaju iz HNK. "Ne pokazujući prevelike emocije, Georgij Paro, odnosno Žorž, kako su ga svi kazalištarci zvali, znao je ohrabriti i pohvaliti svakog sudionika predstave s nekoliko kratkih rečenica. Libio se velikih tirada, smatrajući da je scena mjesto akcije i reakcije, a glumcima je uporno ponavljao kako moraju slušati svoje sugovornike i 'onda će sve doći na svoje mjesto'. Sav svoj rad je temeljio na širokim i raznorodnim interesima, svom golemom obrazovanju, poštovanju svakog tko sudjeluje u radu na predstavi i vjeri kako kazalište doista može biti mjesto plemenitih iluzija i prave umjetnosti", ističu iz HNK.
Od Krležinih drama i hrvatske dramske baštine do Shakespearea i francuskih i nordijskih klasika
Paro je bio pripadnik tzv. postgavellijanskoga naraštaja redatelja. Početkom sedamdesetih tragao je za kazalištem mita u predstavama poput "Grbavice" Stjepana Mihalića i "Događaj u gradu Gogi" Slavka Gruma, koju je realizirao u suradnji s Ivicom Boban i Marinom Carićem, te za novim kazališnim prostorima, pri čemu se ističu ambijentalne predstave postavljene u sklopu Dubrovačkoga ljetnog festivala - "Život Eduarda II., kralja Engleske" Bertolta Brechta te "Aretej" i "Kristofor Kolumbo" Miroslava Krleže.
Zapažen je po inovativnim interpretacijama Krležinih drama "U agoniji", "Maskerata" i "Gospoda Glembajevi" te dramatizacijama i prilagodbama drugih Krležinih tekstova ("Banket u Blitvi", "Zastave", "Povratak Filipa Latinovicza" i "Ratni dnevnici").
Paro je s Božidarom Violićem za scenu prilagodio predstavu "Idiot", a autor je i adaptacija "Ujakova sna" F. M. Dostojevskoga i "Zajedničke kupke" Ranka Marinkovića.
Revitalizirao je nekoliko drama iz hrvatske dramske baštine, poput "Dunda Maroja" Marina Držića i "Ljubice" Augusta Šenoe.
Režirao je praizvedbe djela "Malo pa ništa" Antuna Gustava Matoša i "Sveti Aleksi" Tituša Brezovačkoga, a postavio je i mnogobrojna djela suvremenih hrvatskih pisaca poput Matkovićeva "Herakla" i "Na kraju puta", Marinkovićeve "Glorije", Kolareva "Svoga tela gospodar", Hadžićeva "Političkog vjenčanja" te "Gospodar sjena" Dubravka Jelačića Bužimskoga.
Devedesetih je režirao raskošne predstave prema romanima Nedjeljka Fabrija "Vježbanje života" i "Berenikina kosa" te prilagodbu Gundulićeva epa "Osman".
Uprizorio je i djela engleskih pisaca elizabetanskoga razdoblja (William Shakespeare, Christopher Marlowe, John Ford, John Webster) i druge polovice 20. stoljeća (John Osborne, Harold Pinter), potom djela francuskih starijih i modernih klasika - Molièrea, Georgesa Feydeaua, Jeana Giraudouxa, Jeana Anouilha, Alberta Camusa, Jean-Paula Sartrea, Jeana Geneta te nordijskih autora Henrika Ibsena i Augusta Strindberga te njemačkoga književnika Bertolta Brechta.
Paro je režirao i operna djela W. A. Mozarta, P. I. Čajkovskoga i M. P. Musorgskoga.
Rođen je u Čačku u Srbiji 1934. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu završio je studij filozofije i anglistike, a na Akademiji dramske umjetnosti kazališnu režiju.
Radio je kao redatelj na Radio Zagrebu, dramaturg u Zora filmu, redatelj u zagrebačkome HNK-u, bio je dramaturg u zagrebačkoj Komediji, redatelj i predavač na američkim sveučilištima te redoviti profesor na ADU i umjetnički savjetnik Jadran filma u Zagrebu. Bio je umjetnički ravnatelj Dubrovačkoga ljetnog festivala i intendant zagrebačkoga HNK-a.
Redateljsku karijeru počeo je početkom pedesetih godina u karlovačkom Zorin domu, a nakon završenog studija djelovao je u kazalištima širom Hrvatske i cijele regije te je od 1953. godine režirao više od 200 predstava u Hrvatskoj (Karlovac, Zagreb, Dubrovnik, Split, Osijek, Rijeka) i inozemstvu (osobito u SAD-u i Sloveniji).
Režirao je dokumentarne filmove, televizijske i radiodrame, a objavio je i knjige kazališnih zapisa "Iz prakse", "Made in USA", "Theatralia disjecta", "Razgovor s Miletićem" i "Pospremanje".
Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 2007., Nagrade hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje – drama, 2009. te Nagrade Dubravko Dujšin 1985. godine.
