Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Portreti tirana i njihovih muza bez kojih su bili nemoćni

U Ženama diktatora, zanimljivome štivu koje se temelji na znanstvenim istraživanjima, a čita poput napetoga trilera, povjesničarka i novinarka Diane Ducret razotkriva priče žena koje su bile fascinirane tiranima.

Knjiga u izdanju Školske knjige ogoljuje intimni život vođa autoritarnih režima: Benita Mussolinija, Adolfa Hitlera, Josifa Staljina, Mao Ce-tunga, Vladimira Iljiča Lenjina, Jeana-Bédela Bocasse, Antonija Salazara i Nicolaea Ceausescuog.

Zašto su okrutni politički vođe bili magnetski privlačni obrazovanim i neovisnim ženama kakve su bile Europljanke s početka 20. stoljeća? Kako je moguće da je Adolf Hitler primio više pisama obožavateljica od Micka Jaggera i Beatlesa zajedno?

Na ta, ali i mnoga druga intrigantna pitanja odgovara knjiga “Žene diktatora” povjesničarke i novinarke Diane Ducret.

Knjiga koja otkriva intimni život vođa autoritarnih režima

Uspinjući se prema vladarskom tronu tiranski su predsjednici, kraljevi i političari vrlo brzo shvatili da je njihova moć ovisna o podršci žena, ljubavnica, muza i obožavateljica. Diane Ducret otkriva detalje prvih susreta, načine zavođenja, ljubavnih odnosa, političkih uloga i ženskih, često tragičnih, sudbina.

Njihovu su političkom usponu pridonijele bogate plemkinje i vrhunske intelektualke, radikalne revolucionarke, nepismene seljanke, senzualne plesačice…

“Bilo da je riječ o prostitutkama ili građankama intelektualkama, o običnim avanturama ili strastvenim ljubavima, žene su sveprisutne u životu diktatora. Maltretiraju ih ili obožavaju, ali sustavno se okreću prema njima.
Zovu se Magda, Clara, Nadia, Elena… Supruge su, družice, muze ili obožavateljice, zajedničko im je to što svime upravljaju, ali ničim službeno, katkad čak vladajući pod zaštitništvom svog Pigmaliona kojeg prate do smrti.
Okrutne su, nasilne, despotske i nevjerne. Pa ipak, one diktatore vole. Iako ih varaju s nebrojenim suparnicama, žrtvuju bjesomučnoj političkoj strasti, uhode, kritiziraju, zatvaraju, one se odupiru. Zato što ih diktatori fasciniraju. Jer diktatorima trebaju”, napominje Ducret.

Muškarci koji su bili u središtu njihova života bili su okrutni tirani, a ove žene činile su da se osjećaju privlačnima, šarmantnima i svemogućima.

Robovi svojih nagona nego diplomacije

Autorica secira tajnovite i moćne veze parova, otkrivajući muškarce koji su izgubili svaku vlast nad sobom te su više robovi svojih nagona nego diplomacije. Opsjednutost zavođenjem priskrbila im je moć nad ženama, ali je potkopala sve ostalo. I tako je lovac postao lovina. Vlast nad drugima, poručuje Ducret, moguće je steći tek kad se odreknemo svake vlasti nad sobom.
Knjiga “Žene diktatora” postigla je izvanredan uspjeh na tržištu: u Francuskoj je prodana u 100.000 primjeraka, a prevedena je na 18 jezika. Međunarodna publika je s nestrpljenjem dočekala i drugi dio knjige (koji Školska knjiga također namjerava objaviti) s portretima Sadama Huseina, Homeinija, Castra, Miloševića, Kima Jong-ila, Gaddafija i Idija Amina Dade.

LJUBAVNA PISMA: Zemljopisna karta ženskih osjećaja

U uvodnom dijelu knjige “Žene diktatora” objavljena su ljubavna pisma upućena Führeru i Duceu, u kojima im obožavateljice šalju čestitke, bračne ugovore, zdravstvene i druge savjete, pjesme… Hitleru je nelagodno zbog tolikih tisuća pisama neobuzdanih žena: zgraža se zbog apstraktnih ljubavnih izjava. No kao strategu jasno mu je koliko je važna ta korespondencija, to je njegov “barometar javnog mnijenja”, napominje autorica knjige.

Zanimljivo je da časnici za poštu ne smiju odgovarati ženama koje su zaljubljene u Hitlera i opčinjene njime. Osim ako pošiljateljica ne najavi namjeru skorašnjeg dolaska u Berlin kako bi osobno zagrlila obožavanog Führera. U tom slučaju prijavljuju je policiji i šalju odgovor koji dokida svaku nadu u ljubavnu idilu: Ovime potvrđujem primitak pisma koje ste uputili Führeru i obavještavam Vas da se on iz principa ne upušta ni u kakve osobne veze.

Duceu pišu grofice, seljanke, časne i kurve kako bi iznijele tisuću zahtjeva i ispričale mu najintimnije želje. Za razliku od Hitlera, obožavateljice Mussolinija uvlače u igru. On im odgovara, pokušava ispuniti želje, a neke i prima u palači Venecija gdje ga imaju priliku intimnije upoznati. Samo od njih prihvaća prigovore na račun svoje politike i postupaka. Mussolini od žena prihvaća ono što ne bi nikad prihvatio od muškaraca; prima njihovu ljubav, izjave žudnje kao i mržnje, i sa svime se slaže. Pisma poslana Duceu, konstatira Diane Ducret, prava su zemljopisna karta ženskih osjećaja.

Povratak na Net.hr