"Umro je sinoć oko 23 sata u snu zbog grupe bolesti koje je imao - šećera, anemije, bubrežne insuficijencije, srčane bolesti s komplikacijama i začepljenjem skoro svih krvnih žila. Čim je rana na amputiranoj nozi počela zarastati, on je s Dedinja prebačen kod nas u Svetog Savu. Povremenlo se budio, ali bilo mu je jako loše. Bio je na transfuzijama i ozbiljnim antibioticima zbog mogućih infekcija rane. Uzrok smrti su dakle gangrena, srčana bolest i dijabetes", piše Telegraf .

Bata Živojinović rođen je u Koraćici pod Kosmajem 5. lipnja 1933. godine. U karijeri je odigrao više od 300 uloga na filmu, kazalištu i televiziji. Najpoznatiji filmovi su svakako Kozara i Bitka na Neretvi, kojima se proslavio kao jedna od najvećih glumačkih zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. Na vrhu popularnosti bio je tijekom 70-ih filmovima s tematikom Drugog svjetskog rata. Iz tog razdoblja veliki filmski hit bio je Valter brani Sarajevo, koji je Živojinovića proslavio ne samo na Balkanu nego i u Kini.

Dobio dvije Zlatne arene

Živojinović je dobitnik brojnih filmskih nagrada. Među ostalim, dva puta je dobio Zlatnu arenu za najbolju ulogu festivala u Puli - za filmove Kozara (1962.) i Tri (1965.), a za film Tren dobio je nagradu na Međunarodnom festivalu u Moskvi 1978. godine.

Počeci Živojinovićeve karijere vezani su uz Beogradsko dramsko kazalište, dok se na filmu prvi put pojavio 1955. godine kada je dobio manju ulogu u filmu Pesma sa Kumbare Radoša Novakovića. Prvu značajniju ulogu ostvario je 1959. u filmu Vlak bez voznog reda Veljka Bulajića. Upravo je Bulajić jedan od redatelja koji će uvelike obilježiti Živojinovićevu kasniju karijeru.

Živojinović je 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća ostvario velike uspjehe glavnim ulogama u partizanskim filmovima. Među ostalim, odigrao je glavne uloge u Bulajićevim ratnim spektaklima Kozara (1962.) i Bitka na Neretvi (1969.), te u filmu Sutjeska (1973.) Stipe Delića. Te su mu uloge omogućile ulazak u četverolist najvećih filmskih zvijezda bivše SFRJ, zajedno s Ljubišom Samardžićem, Borisom Dvornikom i Milenom Dravić. Zbog statusa 'partizanskog glumca' Živojinović je postao omiljen i kod tadašnje vlasti pa je tako bio blizak prijatelj Josipa Broza Tita.

Junak partizanskih filmova

Uz Bulajića, drugi redatelj koji je značajnije obilježio Živojinovićevu karijeru je Hajrudin Krvavac, bosanskohercegovački redatelj. Krvavac je režirao četiri uspješna partizanska filma: Diverzanti (1967.), Most (1969.), Valter brani Sarajevo (1972.) i Partizansku eskadrilu (1979.), a u sva ta četiri filma upravo je Živojinović igrao glavne uloge. Uloga karizmatičnog sarajevskog ilegalca Valtera i danas se smatra njegovom najpoznatijom ulogom.

Uz uloge u partizanskim filmovima, hrvatska publika ga pamti i po ulozi lugara Marka Labudana u filmu Breza (1967.) Ante Babaje, ekranizaciji istoimene novele Slavka Kolara, a u Srbiji je poznat po filmu Skupljači perja (1967.) Aleksandra Petrovića.

Glumac je 80-ih godina parodirao svoj imidž akcijskog junaka ulogama u nizu komedija. Procjenjuje se da je glumio u više od 250 filmova i desetak televizijskih serija.

(Ne)Prijateljstvo s Borisom Dvornikom

Osim po nezaboravnim ulogama, Živojinović je poznat i po svom političkom angažmanu devedesetih te po (ne)prijateljstvu s hrvatskim kolegom Borisom Dvornikom. Za vrijeme bivše SFRJ njih su dvojica zajedno 'pobili više Nijemaca na filmu od svih partizana', a prijateljstvo koje ih je vezivalo izvan seta mnogi su građani Jugoslavije doživljavali kao simbol srpsko-hrvatskog bratstva i jedinstva.

Početkom devedesetih godina, nakon provođenja višestranačkih izbora u svim jugoslavenskim republikama, Živojinović je ušao u beogradsku skupštinu kao zastupnik Miloševićevog SPS-a, dok je Dvornik ušao u HDZ i 1992. nakratko postao saborski zastupnik. Nedugo nakon početka rata u Hrvatskoj 1991. Dvornik i Živojinović su se odrekli jedan drugoga nizom otvorenih pisama, pri čemu su se obojica zaklinjali da više nikad neće razgovarati. Ipak, 2004. godine javljeno je da su se pokušali pomiriti.

Nedugo nakon što je Živojinović potkraj 2006. preživio srčani udar, on i Dvornik su se ipak pomirili putem videolinka između Splita i Beograda, a najavljivan je i Dvornikov dolazak u Beograd koji se ipak nije dogodio zbog Dvornikove smrti 2008.

Obiteljski čovjek

Bata Živojinović bio je u braku s Lulom s kojom ima kćer Jelenu i sina Miljka. U ljeto 2012. preživio je moždani udar, a iako je u cijeloj bivšoj državi osim u Srbiji postao persona non grata zbog politike, mnogi hrvatski kolege su mu tada pružili podršku.

Potkraj travnja ove godine naglo mu se pogoršalo zdravstveno stanje te je hitno hospitaliziran.