Ušumovićevu zbirku 1997. godine objavila je Naklada MD, a Mićanovićevu Naklada MD i Meandar 1994. godine.
O zbirci 7 mladih
Zbirka ima sve odlike dobrog prvijenca: najavljuje pisca osposobljenog za samosvojno tematiziranje širokog spektra interesa, svježeg, ambicioznog, sklonog istraživanju. [...]
arti-201002050072006 7 mladih svojim jugomemorijskim naslovom najavljuje sedam kratkih priča. Pet od sedam priča ima širi društveni aktualitet, što zbirci daje poželjnost literarne refleksivne anamneze a književnosti vraća značaj i dignitet. Vjerovali ili ne, ali ove priče čvrsto stoje na tlu aktualnosti i temeljno se bave tzv. filozofskim, općim, univerzalnim problemima. Taj materijal posredovan je kratkim, esejiziranim lirskim rečenicama. Kruno Lokotar
O zbirci Vrtlar
Kod Mićanovića likovi se stalno kreću, situacije začinju, gomilaju se predmeti, sličice i imena, nepoznati neki muving vlada i naizgled se puno toga događa kod Mićanovića, kad tamo, na kraju - nema kraja. Ništa što bi se, recimo, moglo ukratko prepričati. Fabule se ne razrješavaju klasično, radije ostaju nedovršenima, svijet stalno klizi iz mimeze.
Mićanovićeve kratke priče nude prozu kao kretanje tekstualnom ulicom i poluzainteresirano promatranje izloga svih tih "radnji" za popravak ovoga ili onoga (svijeta). Svi ti izlozi tih famoznih radnji podrazumijevaju se ovdje u startu kao kulise koje se u beskrajnom kaledioskopu mogu mijenjati stalno, a upravo zato da bi sve ostalo isto, da bi se kupoprodaja nastavila po starome.
Stoga je pisac spram njih indiferentan. Tu smo sad na najboljem putu da shvatimo svijet kao tekst, jezik kao znakovnu praksu i pisca kao ne baš jaku figuru u tom (proizvodnom) procesu, pisca koji je, otkad ga božanski glasnici napustiše, ostavljen sam sebi na milost i nemilost, te je skon ustvrditi: "Pomalo mi je već dosadno." Robert Perišić
