Ovo je Vaš prvi roman. Koliko dugo Vam je trebalo da ga napišete? Jeste li se već okušali kao spisateljica u nekim drugim formama? Naročito ljeti napisala sam u dahu. Cijela priča u mojoj glavi postoji već 30 godina, ispričana je davnih dana, razvijala se četiri i pol godine i samo ju je trebalo oblikovati u cjelinu... Pisanju ovog romana nije trebala prethoditi nikakva priprema, provjera faktografskih podataka, surfanje internetom. U svakom sam trenu znala što slijedi i kako će radnja završiti. Zbog toga pisanje nisam trebala "razvlačiti" mjesecima. Kad sam sjela za kompjutor, tekst je jednostavno izletio iz mene. Oduvijek nešto pisuckam. Dosad su to bila vlastita razmišljanja, crtice, kratke priče... I čitali su ih samo meni bliski ljudi (ako itko). U tom je smislu roman Naročito ljeti presedan, izuzmemo li jednu objavljenu priču i neke ljubavne (pulp) romane koje sam pisala pod pseudonimom.

Jeste li bili previše samokritični, kidali stranice, prepravljali ih? Kako je izgledao proces pisanja, odakle je došla inspiracija? Kad pišete o sebi, bogzna kakva inspiracija vam i ne treba. Prijatelji su me nagovarali da napišem roman, pa je to, u svakom slučaju, bio poticaj, ali inspiraciju nisam tražila... Jednostavno vas uhvati nekakva želja i ne možete stati dok ne dovršite tekst... Ne bih htjela da zvuči prepotentno, ali velikih prepravki nije bilo. Rečenice su ostale manje-više kakve su bile i na početku, jedino sam neka poglavlja umetala, nekima mijenjala redoslijed... Pokušala sam složiti događaje prema kronologiji, a sjećanja po tom pitanju znaju biti varljiva.

Mediji pišu da ste nedavno ostali bez posla. Kakav je osjećaj pobijediti na natječaju za neobjavljeni roman i dobiti takvo priznanje, a onda još dobiti i nagradu od 100.000 kuna? Koja nagrada Vam je draža? Prekrasno je kad se stvari okrenu preko noći. Moja je mama dobro rekla da su iznenadni šokovi najčešće negativni, pa je u tom smislu ova nagrada iznimno ugodno iznenađenje. A sad je li mi draže priznanje ili novac koji mi je itekako potreban – mislim da će priznanje trajati dulje. Veći kompliment od ovoga dosad nisam dobila.

Koji su Vaši privatni uzori u književnosti, kojim se piscima rado vraćate? Ne čitam (pre)tešku literaturu. Ne da mi se biti umorna nakon što zatvorim knjigu, a otprilike je slična situacija i s filmovima. S druge strane, prekritična sam prema stilu i ako mi tekst zvuči "praznjikavo", nemam problema s tim da knjigu ostavim pročitanu do pola. U zadnje vrijeme vrh moje top-ljestvice zauzima Jonathan Franzen... Nikako se ne mogu odlučiti jesu li mi bolje njegove Korekcije ili Sloboda.

Imate li u glavi još priča koje biste htjeli zapisati? Planirate li se sada posvetiti isključivo književnosti? Općenito malo stvari planiram. Teško je predvidjeti i dijalog (koji će se dogoditi popodne), a kamoli cijelu budućnost. Lijepo bi bilo pisati iz gušta i za to dobivati novac, ali ništa ne želim raditi "preko koljena"... Puno je neispričanih priča, vidjet ćemo hoće li neka biti dovoljno dobra da se ispriča...