Plazibat za okosnicu radnje uzima EuripidovuElektru, ali je stavlja u potpuno drugačiji kontekst kombinirajući je s tekstovima autora 20 stoljeća (Danijel Kiš, Margerite Duras, Herve Bazin, Agata Kristof) i pop citatima.
Gledajući tragediju kao aktualizaciju i interpretaciju mita, kroz koju su trojica velikih grčkih tragičara, Eshil, Euripid i Sofoklo obrađivali pitanja sadašnjosti, Plazibatova će izvedba Elektre svoj izvedbeni izazov pokušati pronaći u sukobu Euripidova materijala i ogoljene ispovjedne emotivnosti našeg doba.
Euripidovu Elektru, kao dramski tekst, gotovo je nemoguće odvojiti od složenosti kulturološkog konteksta koji taj tekst zauzima unutar našeg simboličkog horizonta. Imena kao što su Elektra, Orest, Klitemnestra imaju snagu arhetipova koji izranjaju iz tame barbarstva i vremena rođenja europske civilizacije.
Eshil, Sofoklo i Euripid svoje su tragedije pisali za suvremenike obrađujući goruća pitanja sadašnjosti, a ne za vodič kroz najljepše klasične mitove.
Elektra kao i cijeli kompleks mita o porodici Atrida se pritom nameće kao materijal idealan za analizu rođenja tragedije iz duha mitske matrice jer je riječ o narativu koji su obrađivali sva trojica grčkih tragičara.
U Eshilovoj Orestiji stoji problematika lanca zločina, osvete i pravde koja se prenosi s koljena na koljeno, dok kod Sofokla središnji postaje problem Elektre koja odbija mirenje sa zločinom u srcu obiteljskog i političkog poretka.
Euripidova Elektra u mit upisuje i izmišlja čitav niz novih motiva koji mu daju novu perspektivu. Njegova Elektra ne trpi nepravdu neosvećenog zločina na simboličkoj vagi pravde, već trpi nepravdu na razini svakodevnog života u nizu realističnih detalja od nasilne udaje za seljaka do poniženja siromaštava i teškog fizičkog rada.
Nasilja i poniženja sustavno se upisiju u tijelo; od Elektrine ostrižene kose, okrutnosti nad tijelom mrtvog Egista do Klitemnestrinog ubojstava.
Euripidova strast prema realnom učinila je njegovu Elektru blisku našem suvremenom iskustvu koje uči kako okrutnosti siromaštava i nasilje nad tijelom mogu poslužiti kao oruđa politčke opresije. „Predstava krvavi antički narativ osvete Oresta i Elektre nad vlastitom majkom premješta u ambijent djetinjstva; djetinjstva kao polja neznanja i nemoći koja rađa okrutnost osvete. Elektra kao realizirana fantazija osvete nemoćnih; djece nad majkom koja ih je ostavila“, izjavio je o predstavi redatelj Ivan Plazibat.
Scenografija: Vojin Hraste Kostimografija: Petra Dančević Scenska glazba: Gordan Tudor Video: Igor Pauška Glume: Lana Barić, Karla Brbić, Nikša Butijer, Nataša Dangubić, Ana Karić, Dean Krivačić, Damir Poljičak
Predstava će premijerno biti izvedena 3. veljače u 20 sati u velikoj dvorani Teatra &TD, a slijede izvedbe 4., 5. i 6. veljače.