Izložbu pod nazivom Nan Goldin – Berlin Work postavljenu u Berlinische Galerie možete razgledati do 28. ožujka 2011. godine, a donosi 80 fotografija u selekciji Nan Goldin, nastale uglavnom između 1984. i 1994. u Berlinu.
Kao i njeni američki prikazi seksa, nagosti i drogiranja, i ove fotografije, od kojih većina nikada nije bila izložena, bilježe berlinsku 'dekadentnu' scenu tih godina. To je svojevrstan intimni vizualni dnevnik: snapshots portreti njenih muških i ženskih ljubavnika, autoportreti (jedan je snimila nakon što ju je partner pretukao), zabilježena emotivna stanja prijatelja i poznanika u berlinskim (tada zapadnom dijelu grada) klubovima, skvot u tadašnjoj radničkoj četvrti Kreuzberg, u kojemu je živjela početkom devedesetih, kvaziglamurozni prazni interijeri kao metafore emocionalne boli, gubitka, usamljenosti…
"Najbolje godine svog života provela sam u Berlinu. Ne kažem to olako. Tražim dom čitavog života i Berlin je jedino mjesto na kojemu sam se osjećala ugodno. Ali, ne snalazim se više ovdje. Onda smo bili izolirana skupina umjetnika, a sada je sve drugačije", rekla je Nan Goldin na konferenciji za novinare u Berlinische Gallerie, aludirajući na promjene koje su se u Berlinu dogodile u zadnjih 20 godina, a koje su grad učinile neprepoznatljivim.
Gotovo bi se moglo reći da ju je Berlin katapultirao iz fotografskog geta na svjetsku umjetničku scenu. Godine 1984. je upravo tu, u kinu Arsenal, prikazana njena izložba The Ballad of Sexual Dependency.
Jedan od zanimljivijih dijelova izložbe zapravo je dokumentarni film u kojem Nan Goldin otvoreno i melankolično, ali ne i patetično, razgovara sa svojim prijateljima evocirajući vrijeme koje su zajedno intenzivno i burno proživjeli (i sama je bila ovisnica o drogama), sjećajući se onih kojih više nema. Nažalost, ni neki od protagonista iz tog filma danas više nisu među živima, dok drugi kažu da su preživjeli pukom srećom.
Zanimljivo je da su na izložbi prikazane i fotografije nage ženske djece, koje su u nekim zemljama bile zabranjene, što je Goldin popratila komentarom: "Ako ljudi misle da je to pornografija, onda su stvarno bolesni."
Godine 1965. američka fotografkinja Nan Goldin, kojoj će mnogi pridodavati epitet 'kontroverzna', imala je 12 godina i živjela je s obitelji u Bostonu, kada se njena starija sestra, tinejdžerica, ubila. Koju godinu poslije učitelj ju je upoznao s fotografijom, a kasnije će reći da ju je taj događaj – gubitak sestre – tjerao da fotografira sve oko sebe, pogotovo svoje bližnje, kako bi ih zauvijek zadržala, zamrznula trenutke u kojima su bili zajedno i konzervirala ih u sjećanju, piše Pogledaj.to.
Prethodni članci:
arti-201010190659006 arti-201007300182006
