Gradski muzej u Sisku upravo je iz sisačke željezare, koju napušta američki CMC, preuzeo 112 vrijednih likovnih radova, prikupljenih u 20 godina Likovne kolonije Željezare Sisak. Iako se naizgled radi zavidnom fundusu, riječ je o nastojanju da se spase ostaci ostataka nekad bogate i vrijedne zbirke umjetnina.
Naime, likovna je kolonija djelovala od 1971. do 1990. godine, a kroz nju je prošlo gotovo 200 renomiranih likovnih umjetnika bivše države. Stvaranje u tvorničkom krugu i izvan njega, često u novim materijalim i novim tehnikama, za mnoge je umjetnike predstavljalo izazov, pa je poziv za sudjelovanje na nekad uglednoj likovnoj manifestacije već bio stvar prestiža.
Stručnjaci procjenjuju da je donacijama likovnih radova, otkupom umjetnina i stvaranjem u koloniji, u željezari nastala respektabilna zbirka od oko 2.000 umjetničkih slika, reljefa, fotografija i skulptura. Vera Fišer, Branko Ružić, Nives Kavurić Kurtović, Peruško Bogdanić, Milena Lah, Ratko Petrić, Ivan Kožarić, Marija Braut, Dušan Džamonja, Zvonimir Melnjak, Slavo Striegl, Milo Dimitrijević, Ema Bursač, Jure Labaš, Ivica Antolčić, Marijan Glavnik, Ivica Mareković i Stjepko Rupčić, samo su neki autori tih radova. U željezari su tradicionalno najbolji radnici, jubilarci ili oni što odlaze u mirovinu, nagrađivani slikama, pa se pretpostavlja da je za tu namjenu iskorištena polovica zbirke.
Dio dali radnicima, dio propao, dio nestao
Na žalost, nebrigom, neznanjem i otuđenjem preostala su umjetnička djela nakon rata, kao na švedskom stolu, postupno nestajala i stoga je danas preostalo malo toga što treba spasiti. No, pri tome posebno poglavlje pripada skulpturama koje se nalaze u krugu željezare.
Dugogodišnjom nebrigom devastirane su i brojne metalne skulpture, koje su svojedobno krasile tvornički krug i radničko naselje Caprag. Na propadanje umjetnina u prostoru upozorio je multimedijalni umjetnik Marijan Crtalić, koji je o tome snimio i dokumentarni film 'Nevidljivi Sisak – Fenomen Željezara'. Upozorio je kako je preostalo još tridesetak skulptura koje će uskoro nestati. Nakon toga su skulpture evidentirane, ali su ostale nezaštićene. Grad Sisak je doduše, donio odluku da se skulpture postupno obnavljaju i zaštićuju, ali to nije učinjeno.
Spasila skulpturu iz talionice
Samo privatnom inicijativom, jedna od organizatorica kolonije, Branka Sešo spasila je skulpturu nedavno preminule Vere Fišer 'Simetrija', čijih je 700 kilograma metala već bilo u talionici.
"Sličan je zahvat sanacije nužan i na monumentalnoj skulpturi Milene Lah 'Galebovo krilo', koju je ozbiljno načela korozija. Još ima vremena da se dio umjetnina spasi, ali to mora biti organizirana akcija", kaže Branka Sešo.
Kupnjom željezare, novi vlasnici (najprije domaći, dva puta Rusi, pa Amerikanci) nasljeđivali bi i umjetnine za čije podrijetlo i vrijednost nisu znali. Nakon 'završne inventure' predstavnici CMC-a ipak su predložili da preostala likovna djela preuzme Gradski muzej, ali pod uvjetom da oni ostanu vlasnici.
"Najprije nam predstoji identifikacija i evidencija brojnih umjetnina jer u popisu uz mnoga piše 'autor nepoznat'. Mislim da je to prvi korak ujedinjavanja gradskog likovnog fundusa koji ćemo prikazati javnosti", rekla je ravnateljica Gradskog muzeja Davorka Obradović. Možda umjetnine jednog dana Amerikanci i trajno daruju gradu.
