Njegova primarna ideja je suživot okoliša i njegovih nastambi. Do sada je realizirao više od 200 instalacija, koristeći sav dostupan prirodni materijal, a konačan rezultat zamagljuje granice između instalacije, arhitekture ili krajobraznog oblikovanja. Umjesto tipičnih geometriziranih formi, karakterističnih za suvremenu arhitekturu, Dougherty se odlučuje za strukture koje djeluju arhetipski i koje podsjećaju na prvobitne tehnike građenja.
Njegovi site-specific radovi su ponekad samostalni u prostoru, no često se i oslanjaju na okolno drveće, kuće ili slične stvari. U svakom slučaju, instalacije djeluju neočekivano, pomalo bajkovito i uvijek nose svijest o poštivanju prirode. Svaka izvedena instalacija ostavlja se na milost vremenu koji uzrokuje njezino propadanje i kompost.
Zadnja instalacija koju je Dougherty realizirao, pod nazivom Natural History, nalazi se u u bruklinskom botaničkom vrtu, kao kolekcija pet nagnutih koliba predviđenih za, kako kaže sam autor, „divlju djecu i svojeglave odrasle“.
Gradnja je trajala tri tjedna, a uključivala je djecu iz okolnih škola koja su bila podučavana tehnikama tkanja vrbinim šibljem. Umjetnik zaključuje kako, osim mira i povezanosti sa prirodom, njegove kolibe nude i kreativno rješenje za sve one koji su nezadovoljni visokom cijenom nekretnina, tako da jednog dana predviđa i realne mogućnosti stanovanja, piše Pogledaj.to.
Prethodni članci
: arti-201011050586006 arti-201011050495006 arti-201010280103006
