U ovogodišnjem svojevrsnom The Best Of izdanju – gosti će biti pisci koji su u proteklom desetljeću obilježili europsku kratku priču i naše bavljenje njome – svjetski i europski poznati autori kao što su dobitnik Bookerove nagrade James Kelman (UK), Yiyun Li (USA/Kina), Olga Tokarczuk (Poljska), Julia Franck (Njemačka), Arnon Grunberg (Nizozemska), Etgar Keret (Izrael), Frode Grytten (Norveška), Andrej Blatnik (Slovenija)… te naši majstori pisane riječi poput Zorana Ferića, Senka Karuze, Roberta Perišića, Borisa Dežulovića, Maje Hrgović, Tanje Mravak, Zorana Malkoča i dr.
Jedan od svakako najvažnijih i najzanimljivijih gosti ovogodišnjeg festivala jest Etgar Keret, izraelski pisac kratkih priča i scenarist. Od filmskih uradaka najpoznatiji mu je rad na Pizzeriji Kamikaze. Evo što nam je otkrio u kratkom razgovoru...
Za vašu su najnoviju zbirku kratkih priča Iznenada netko pokuca, koja je upravo objavljena u Hrvatskoj, kritičari rekli da u njoj gotovo da i nema „izraelnosti“, štogod to značilo. Komentirajući opasku da se u Kuranu uopće ne spominju deve, Borges je tvrdio da je upravo odsutnost deva dovoljan dokaz da se radi o arapskome djelu. Što bi pisci trebali – zajahati deve ili ne? Mislim da su specifičnosti bilo kojeg društva tu uvijek u drugom planu. Kada se Eskim ujutro probudi, on ne razmišlja o igluima i snijegu, već se pita zašto ga njegova žena više ne voli. Vaša je filmografija zaista impresivna, pišete scenarije i režirate, brojni su filmovi snimljeni prema vašim pričama. Trenutno radite i na omnibusu „Jerusalem, I love you“. Kako napreduje taj projekt? Tek je na početku. Bilo mi je teško postati dijelom toga, jer sam ja iz Tel Aviva, a Tel Aviv i Jeruzalem su poput materije i antimaterije. Na kraju sam pisao upravo o tome – poteškoćama koje imam u interakciji s tim gradom. Što je u biti kratka priča? Prava kratka priča po mnogočemu nalikuje snu – polazi od nagona. A vaš je onda zadatak ukrotiti iracionalnu srž tog djela. Prava kratka priča bliža je pisanju poezije ili sanjanju nego novelističkoj prozi. O Festivalu europske kratke priče Na festivalu sam već bio 2008. godine i divno sam se proveo. Čitav festival počiva na ljubavi prema kratkoj priči i pozitivnim vibracijama. Jedan je od mojih omiljenih festivala na svijetu. Na njemu sam upoznao mnogo dobrih pisaca, no najdraža mi je „nagrada“ bila što sam se napokon našao licem u lice sa sjajnim Arnonom Grunbergom.
Lektira? Loš sam s lektirama. Reći ću samo da je najveći utjecaj na mene imao Kafka. Trenutno čitam kratku priču Romana Simića (sviđa mi se), ali nisam siguran smijemo li to napisati.
Prethodni članci:
arti-201105240672006
