Pepi je sačuvao od zaborava stoljećima staru tehniku izrade posuda koja se koristila još prije nove ere. Izrađujući replike gotovo zaboravljenih oblika, Pepi je počeo stvarati vlastite forme i tako od posljednjeg tradicijskog lončara postao i prvi oblikovatelj keramike s otoka. Istražujući efekte koje na glinu ostavlja vatra i pobornik cjeloživotnog učenja, Pepi je u 60-oj godini života ponovo postao student upisavši magisterij likovne umjetnosti na fakultetu u Ljubljani.
Vještine je prenio svojoj kćerki Niki
Neumorno njegujući tradiciju uspio ju je predstaviti cijelom svijetu. O tome svjedoče i brojni turistički vodiči na mnogim jezicima. Pepijeva bitka za spašavanje iškog blaga trajala je do zadnjeg dana njegovog života. Kako mu je bila neprihvatljiva pomisao da jedna takva divna vještina izumre, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH u prosincu 2014. godine održao je 17 radionica na kojima je sudjelovalo preko 500 polaznika!
Pobrinuo se da kćerki Niki prenese znanje i vještinu izrade posuda i usadi ljubav i poštivanje za išku tradiciju. Tako je ona uz njega postala prva iška lopižarka.
