Povodom ove okrugle i značajne obljetnice razgovarali smo s predsjednicom Organizacijskog odbora, prof. Enerikom Bijač.
Koji je značaj festivala za podravsku, ali i hrvatsku kulturu? Koliko on znači pjesnicima, a koliko publici? Mislim da znači jednima i drugima. Ove godine Galovićeva jesen zaokružuje 20 godina postojanja i putem te književne manifestacije sjećanja na velikog podravskog, značajnog hrvatskog pjesnika Frana Galovića.
Zaronimo li u tih 20 godina, vidjet ćemo da je ideja Galovićeve jeseni dozrijevala kao grozdje u Galovićevim Širovicama; taložila se nedefinirano u srcima podravskih ljudi, osobito kulturnih poslenika, postajući plamenom koji će buknuti definiranim nazivom književne manifestacije: Galovićeva jesen. Moglo je to biti samo Pramalet, Leto, Jesen, ili Zima, kao što je Fran nazvao cikluse u zbirci svojih kajkavskih pjesama Z mojih bregov, ali tada bi to bio parcijalni odnos i ponavljanje Galovića. Kao godišnje doba, jesen je duboko ispunjena, u njoj dozori i zima i proljeće i ljeto u najdubljem smislu kojim se može osmisliti ''razgovor'' čovjeka s majkom zemljom, s tim prahom od kojega smo i u koji ćemo se vratiti.
Kažete da ćemo se vratiti. Od kuda smo to krenuli, otišli – da ćemo se vratiti? U dubini jeseni kuca srce zemlje hraniteljice što biva i vatrom i vodom i zrakom i zemljom. Tu dimenziju Galović je intuitivno snažno osjetio i u pjesmama zbirke Z mojih bregov odživio, postajući tako znakom zemlje koja ga rodila, i oplodila da bude simbol podravskih mekota i širina: oriječenih, produbljenih, uznesenih njegovim kajkavskim stihom do najdubljeg smisla u kojemu podravski čovjek prepoznaje svoju dušu, svoje pretke i njihove korijene. Time je Galović svojom zbirkom Z mojih bregov u najdubljem sloju nematerijalne baštine Podravine.
Naziv upravo o tome govori, a sama književna manifestacija nastoji tu baštinu čuvati, osmišljavati, pronositi, prenositi… Iz Podravine i Hrvatske u svijet, u široki bijeli svijet koji je zaboravio sebi postavljati pitanja, a još manje davati odgovore na pitanja: od kuda? zašto? kako? kamo?...
Galovićeva jesen postala je međunarodni festival. Što je to donijelo festivalu? Jeste li time ostvarili i kakve trajnije međunarodne veze? Poruke zbirke Z mojih bregov prelijevaju se daleko preko Drave, iz lokalne dimenzije u globalnu i univerzalnu. U tom smjeru Galovićeva jesen se i razvijala u proteklih 20 godina, da bi pred tri godine prerasla u međunarodni festival književnosti koji je ugostio pjesnike iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Srbije, Bugarske, Španjolske; ove godine dolaze nam pjesnici iz Poljske, Slovenije, Rusije, Italije, Francuske. Naravno i pjesnici iz Hrvatske.
Ta otvorenost je plodotvorna i za one koji k nama dolaze i za nas, za Podravinu, za hrvatsku kulturu. Otvaraju se novi kontakti, suradnje na međunarodnom planu, povezivanje kultura na konkretnim programima, promocija Koprivnice, Podravine, Hrvatske u svijetu. Pjesnici koji dolaze na Galovićevu jesen nisu oni koji su zalutali u pjesništvo; oni su ugledni pjesnici u svojim zemljama, pa i u svijetu, kulturni poslenici na važnim mjestima u svojim zemljama. Ostvarili smo značajne književne, kulturne suradnje, razvijat ćemo ih i dalje.
Festival traje devet dana i ima mnogo sadržaja. Što biste ipak istaknuli kao najvažnije dijelove? Galovićeva jesen je vrlo složena književna i kulturna manifestacija u kojoj sudjeluju gotovo sve kulturne institucije koje imamo u Koprivnici i šire, sve škole s područja Grada i Županije putem natječaja za Nagradu Mali Galović. Nemoguće je sve opisati na pravi način, teško je izdvajati. U tih devet dana toliko se raznih programa izdogađa, zanimljivih ljudima za čuti i vidjeti. Izdvajam programe s mladima; osobito mladima je doživljaj vidjeti toliko pjesnika stranih i domaćih u svojoj sredini, u Gimnaziji Fran Galovi, naprimjer, gdje učenici vode razgovore direktno na jeziku kojim pjesnik govori.
To im imponira donosi samopotvrdu temeljenu na vrijednosti znanja, potiče stvaralački nerv, budi u njima želju da i sami postanu osobnosti u svojoj profesiji itd. Dakle programi s mladima su snažni, glazbeno-poetski recital, pjesnička večer ima veliku težinu; kada prostruji riječ pjesnika u Domu mladih na raznim jezicima i u prijevodu na hrvatskom - ima to snagu, ljepotu, bajkovitost; dobre vibracije se šire. Sudjelovanje volontera u čitanju na javnim mjestima u gradu, u dječjim vrtićima… ima višestruki smisao u razvijanju senzibiliteta za mnoge dobrote, korisnosti za opće dobro, osobito za promociju knjige i čitanja.
Objavljena su i imena finalista za Nagradu Fran Galović na temu zavičajnosti. U finalu se našlo sedam autora? Upravo tako. To je već tradicija, tih sedam finalista, koje svake godine pozivamo da nam se pridruže na Festivalu i zajedno s nama slave Frana Galovića. Ove godine finalisti su, abecednim redom: Boris Domagoj Biletić, Mirjana Buljan, Mirko Ćurić, Mihaela Gašpar, Dražen Ilinčić, Antun Jozing i Delimir Rešicki i publika će sigurno imati što čuti od njih, kao i uživati u dobroj književnosti.
