Riječ je o kolekciji 13 crnobijelih radova ostvarenih iza kazališnih kulisa i zavjesa, obično tijekom priprema za određene predstave. Lovrenović tom zaklonjenom svijetu ovdje pridaje značaj prvog reda, suptilno naglašavajući ulogu svojevrsnog, a u pravilu nevidljivog, dakle, teatra u teatru: krojača dok šivaju kostime, stolara i bravara u trenutku izrade scene, rekvizitera kako se dogovaraju...
Ovaj diplomant zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti iz klase Frana Para, naime, ujedno je i scenograf Narodnog pozorišta u Sarajevu, pa je upravo svoje vlastito iskustvo i svjedočanstvo iz te sredine odlučio na takav način i u tomu mediju predstaviti javnosti.
"Izložba govori o životu teatra, ili radije o teatru života koji se odigrava iza reflektora i scene Narodnog pozorišta (...), no te male, nevidljive priče, trenuci i situacije oslikavaju mikrouniverzum svakog pozorišta. Tako gledatelj putem Lovrenovićevih fotografija prisustvuje onome živom zbivanju što pulsira iza pozornice", rečeno je u najavi izložbe, dok je pjesnik Semezdin Mehmedinović o autoru izložbe i njegovim junacima rekao:
"Kao da su snimani u trenutku odluke o konkretnim scenskim rješenjima, pa zbog toga izgledaju kontemplativno, i zbog toga su pred objektivom fotoaparata transformirani u glumce. E, ta obrnuta perspektiva koju fotografije donose, to otkrivanje što teatar jeste, predstavlja moralnu neupitnost u Lovrenovićevom stavu o svijetu".
Izložba Teatar u galeriji Black Box u Sarajevu – koja inače već godinu dana programatski dosljedno nudi prostor za afirmaciju mlađih te perspektivnijih umjetnika - otvorena je do 4. svibnja.
