A kakva je situacija u intitucijama Lijepe naše? Pogađate! Ne mnogo drugačija!
Kako po tom pitanju stoje stvari s najreprezentativnijim muzejom suvremene umjetnosti u Hrvatskoj?
U njegovom stalnom postavu, nazvanom Zbirke u pokretu, ukupno su izloženi radovi 231 autora/ce, odnosno umjetničkih grupa. Od toga je umjetnika 84%, a umjetnica 16%. Umjetnika je čak preko peterostruko više!
Domaćih je umjetnika nešto više od pola (53%), a stranih 47%. Autori stalnog postava su kustosi Nada Beroš i Tihomir Milovac, saopćili jsu iz MSU-a za Pogledaj.to.
Guerrilla Girls bave se već dugo pitanjem rodne diskriminacije u sferi umjetnosti, a svoje teze neprestano dokazuju statistikama o rodnoj zastupljenosti umjetnika u galerijama i muzejima, uspoređujući ih s omjerom studenata i studentica na umjetničkim akademijama te nagradama koje dobivaju umjetnice i umjetnici. Studentica i nagrađenih autorica je puno više nego što bi se to po izloženim radovima u reprezentativnim institucijama moglo zaključiti.
Očito bi i nama dobro došao angažirani kolektiv poput Guerrilla girls koji bi duhovito i uporno upozoravao na diskriminaciju u izložbenim prostorima. One su počele još prije 25 godina, kada je Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku otvorio izložbu o međunarodnom slikarstvu i skulpturi, svojevrstan pregled najznačajnijeg stvaralaštva u suvremenoj umjetnosti do tog trenutka.
Od 169 umjetnika tek ih je 13 bilo ženskih, a svi su bili bijelci ili iz SAD-a ili iz Europe. Kustos izložbe Kynaston McShine razbjesnio je mnoge kada je izjavio da bi svi koji se nisu našli u tom pregledu morali razmisliti o svojoj karijeri. To je bio okidač kolektivu Guerrilla girls da se počnu baviti aktivističko-umjetničkom praksom.
Od onda objavljuju svoje provokativne plakate, billobarde, knjige, predaju diljem svijeta i gostovale su, među ostalim, na venecijanskome Bijenalu umjetnosti. Zbog diskriminacije i nejednakosti kritiziraju sve: umjetničke i obrazovne institucije, kustose, kritičare, galeriste, dilere umjetnina, kolekcionare pa i sam umjetnike, a u međuvremenu su kritiku uprele i prema Hollywoodu, upozoravajući na mizeran broj redateljica u filmskoj industriji.
Njihov cilj nije postojanje kvota prema kojima bi umjetnici i umjetnice trebali biti zastupljeni 50:50 posto, već podizanje svijesti o diskriminaciji i zalaganje za boljim položajem kreativnih žena.
Njihov je najpoznatiji rad vjerojatno onaj kojim upozoravaju da je ''golotinja'' najsigurniji put ženama do Muzeja Metropolitan u New York; žene potpisuju pet posto izloženih umjetničkih djela, ali je 85 posto izloženih nagih tijela ženskih, piše Pogledaj.to.
