'Ima jedna velika utjeha u totalnoj bijedi... To je olakšanje, gotovo uživanje, kada postaneš svjestan da si konačno zaista na dnu' (George Orwel, Nitko i ništa u Parizu i Londonu, 1933).

Ovim citatom kustos Branko Cerovac počinje predgovor izložbi Symposion – Nitko i ništa u gradskoj vijećnici – Siromaštvo, Eros, Umjetnost u staroj splitskoj vijećnici. Naravno, citat je tu s razlogom.

Izložba okuplja umjetnike koji na sebi specifičan način siromaštvom iz svijeta materijalnog manipuliraju na simboličkoj, idejnoj razini – u umjetnosti. Uz kustosa Cerovca, Hrvoje Cokarić, Vanja Pagar i Marin Zorić – Zorge, krenuvši od siromaštva kao kulturnog fenomena današnjice, prepoznali su potrebu 'obnove interesa za maštovite, ali čim jeftinije, oskudnije, siromašnije – po mogućnosti besplatne i volonterske Art – situacionističke, Site – specific i Public – Art metodologije i prakse' (Cerovac, predgovor) te postavili siromaštvo kao estetski kriterij izložbe.

Veze između splitske i riječke, kako Cerovac veli, 'art sirotinje' na izložbi su vidljive kroz suradnju nekih od umjetnika s riječkim MMC-om.

Vanja Pagar koncipirao je, osmislio i dokumentirao akciju – vodstvo – predavanje Anđelko ili ručak u parku koje je na splitskoj izložbi prikazano kao dokument u obliku multimedijalne instalacije Anđelko.

Pagar je prije više godina u Rijeci angažirao nekoć splitskog, a već dulje riječkog beskućnika Anđelka koji je poput profesionalnog turističkog vodiča vodio goste Palacha i slučajne prolaznike kroz grad, tumačeći im značaj pojedinih zdanja i lokacija te im vjerno demonstrirao kako se može kreativno, bez kune u džepu, boraviti, hraniti, noćiti na otvorenom, u zapuštenom dvorišnom parku zapuštenog industrijskog kompleksa Benčić.

I sam vlasnik riječkog poduzeća MMC d.o.o. – jedinstvenog primjera kulturne institucije kod nas, Davor Čargonja prisutan je na splitskoj izložbi radom Izgubljene knjige. Monografija HDZ-a koja veliča Sanadera i katalog izložbe Dali – Božanska komedija održane prošlog ljeta u istom prostoru. Nakon Sanaderove smjene i završetka izložbe ove knjige doslovno nestaju. U svojoj instalaciji Čagronja ih smješta iza vrata uz kante i metle, te novinskim tekstovima dopunjuje priču.

Izložba okuplja umjetnike sa suvremene splitske umjetničke scene, uz već spomenute Bakotina, Cerovca, Cokarića, Đivoje i Pagara tu su Milan Brkić, Rino Efendić, Siniša Labrović i Vedran Perkov.

Radovi tih umjetnika u najmanju ruku impliciraju trenutnu društvenu stvarnost koja se očituje u problemima brodogradilišta, tekstilne industrije i aktualnih prosvjeda diljem zemlje te se stara gradska vijećnica sama po sebi nameće kao mjesto izložbe – simpozija.

Izložba je otvorena do 25. travnja.

Više na: pogledaj.to