Knjiga je to u kojoj su sakupljena snimljena, a zatim prepisana, akademska predavanja filozofa i profesora filozofije Branka Despota, izvodena u razdoblju od 1969. do 1971. godine na Filozofskome fakultetu Sveucilista u Zagrebu koja je sabrao i za tisak priredio dr. Dimitrije Savic, a objavila nakladnicka kuca "Demetra".
Akademik Despot objasnio je zasto je za filozofiju najponizavajuca uloga sluziti znanosti, posebice onoj suvremenoj, koja, rekao je, spada u "sklop znanost-tehnika-kibernetika, a to je znanost u sluzbi samoizgradnje nihilizma".
I dok je Dimitrije Savic najavio do ce do kraja godine biti objavljena jos dva sveska Despotovih predavanja, napomenuvsi i kako je rijec o projektu u kojemu bi se tijekom jednoga desetljeca trebalo objavilo ukupno 27 svezaka Despotovih predavanja, sam Despot posvjedocio je kako je u nacelu protiv toga objavljivanja, ali da je i dirnut trudom koji je u to ulozen.
"Knjiga kao takva jest grob filozofije, a kao zadnje moguce mjesto njezina zivota jest predavanje", rekao je Despot. Pri tomu, treba jasno razluciti kako se filozofsko predavanje razlikuje od svih drugih predavanja jer ono, istaknuo je, nije pouka o filozofiji, vec pokusaj filozofiranja.
Isto tako, upozorio je, treba znati da "profesor filozofije i istinski filozof nisu jedno te isto, sto se se doduse razumije samo od sebe, ali se u 'svijetlu' koje omogucuje sveuciliste, uvijek iznova zaboravlja". Jer, objasnio je, profesor filozofije je onaj koji propituje pitanja, ali ga to ne legitimira kao filozofa pa je zato Despot i zapitao - spada li filozofija uopce na Sveuciliste.
Filozofija je jedni moguci put do slobode
Slusateljstvo je Despot podsjetio kako je 1969. godine poceo predavati na Filozofskome fakultetu Sveucilista u Zagrebu kao asistent-volonter iz ciste ljubavi za filozofiju koju, rekao je, "ne mozes platiti ni kupiti". Tu je pak odluku donio nakon studentskoga pokreta 1968. godine koji je, rekao je, "bio krik nezadovoljstva s obzirom na svijet kao takav, odnosno negativni izraz slobode kojoj je sve neprihvatljivo".
I dok je do 1968. godine na Filozofskome fakultetu bilo ukupno 20 studenata na sve cetiri godine, nakon studentskoga pokreta, rekao je Despot, bilo je oko 300 studenata filozofije, ali za njih nije bilo nastavnika. Zato je, dodao je, s odusevljenjem odlucio da ce predavati grcku filozofiju kao, objasnio je "sredstvo budenja sluha i kao podsjetnik studentima da je filozofija jedini moguci put do slobode, duhovne slobode njihove duse".
Uvodna izlaganja podnijeli su akademik Mislav Jezic prof. dr. sc. Stjepan Kusar i akademik Zvonko Posavec, a predstavljanje je organizirao Kabinet za pravne, politicke i socioloske znanosti "Juraj Krizanic" Razreda za drustvene znanosti HAZU.
Tako je, medu ostalim, akademik Jezic rekao da su "Despotova predavanja bila doista dojmljiva, ali ne i obmanjujuca" te da su "bila i ostala filozofijska svecanost, a za Stjepana Kusara, ona su svojevrsni dokument vremena".
Akademik Posavec ustvrdio je pak kako je "za Despota filozofija ono najvise", a s tim u vezi, podsjetio je i na Despotov istup iz njegovih mladih dana s jednoga seminara u Dubrovniku kada mu je profesor na Sveucilistu u Bochumu Otto Roegelle rekao "kako se u Njemackoj vise ne filozofira tako kako on (Despot) filozofira". Ali, dodao je Posavec, "Despot se nije dao smesti i odgovorio kako ta cinjenica nije mjerodavna za filozofiju".
