Još jedna utakmica koja je pokazala da je kod nas odnos prema reprezentaciji odavno mrtav. Bez nekolicine najboljih igrača, zbog ozljeda, zamora, traženja novog angažmana ili čega sve ne, "reprezentacija" bez Kovačića, Šundova, Sesara, Giričeka, Prkačina, Komazeca, Tabaka (staru gardu poput Rađe, Kukoča i Stojka ne moramo ni spominjati), vrsta od nekoliko internacionalaca popunjenih solidnim klupskim igračima suprotstavila se Talijanima kod kojih je nedostajao samo Myers, vrhunski uigranima, koje je maestralno vodio Bogdan Tanjević.
Prvo poluvrijeme proteklo je u dominaciji Talijana, koji su "grizli" želeći se revanširati za nedavni poraz u Trstu. Naša "repka" pokazala je svoje tipične nedostatke ? neuigranost i soliranje; jedine svijetle točke prvog poluvremena bili su Mršić i Vujčić. Početkom drugog poluvremena naši su zaigrali čvršće, Aco Petrović je očito u svlačionici malo "zategao", sa zonske odbrane prešlo se na čvršću "čovjek na čovjeka".
Mulaomerović se probudio i serijom od 11:2 došlo se do izjednačenja na 46:46 u periodu igre u kojem su Talijani ostali i bez Andree Meneghina, koji je vrlo rano napravio 3 osobne a na početku drugog poluvremena i 4. i 5. Najveće vođstvo naših bilo je 55:51, ali su Talijani serijom od 8:0 ponovo došli do vođstva koje više nisu ispuštali (zadnje izjednačenje bilo je na 66:66 u 36. minuti, ali je tada Nicević morao van zbog 5. osobne).
Na samom kraju utakmice Mulaomerović je tricom smanjio na 73:74, ali i nakon osvojene lopte i zadnjih 19 sekundi za napad, promašio je posljednji pokušaj izvan 6.25 i prednost je ostala na strani gostiju. "Mula" je bio najbolji strijelac s 25 poena, drugi je bio Mršić s 19, a kod Talijana su prednjačili briljantni Fućka (17) i Abbio (12). I pored opuštene. "prijateljske" atmosfere (oba tima su u bonus ušla tek u zadnje tri minute), utakmica je bila dinamična i atraktivna za gledanje. Nažalost, bilo je više pogrešaka nego atraktivnih poteza, dok su Talijani pokazali znatno više uigranosti i kolektivnog duha.
