U borbi protiv koronavirusa mnogo toga se može naučiti od Tajvana, među ostalim i kako se ponašati kada pandemija prođe.
Tajvan je samo 130 kilometara udaljen od kineske obale, nekoliko stotina tisuća Tajvanaca živi u samoj Kini, a prošle godine je više od dva milijuna Kineza posjetilo taj otok-državu. Veze između zemlje matice i Tajvana su prisne. Unatoč tomu, na Tajvanu koji ima 23 milijuna stanovnika dosad je zabilježeno samo 500 zaraženih i šestero umrlih od posljedica zaraze. Statistički gledano, na svijetu nema zemlje koja se bolje nosi s pandemijom, piše Deutsche Welle.
Svojom ranom i energičnom reakcijom na izbijanje pandemije Tajvan je globalno zaslužio epitet "uspješne priče". "U odnosu na druge zemlje, Tajvan je na drukčiji način svladao prvi val koronavirusa i to začuđujuće dobro", kaže Ryan Hass, stručnjak američkog think-tanka Brookings.
Tajna Tajvana vjerojatno leži u brzoj reakciji. Još u prosincu prošle godine kada su se pojavile prve vijesti o tajanstvenoj upali pluća u kineskom gradu Wuhanu, na Tajvanu se upalio alarm za uzbunu. Sjećanje ne pandemiju virusa SARS iz 2003. sa stotinama zaraženih i 73 mrtvih još su bila svježa. I vlasti se drže u stanju pripravnosti. Još dok su se kineske vlasti izmotavale, Tajvan je Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) obavijestio o opasnosti prenošenja koronavirusa s čovjeka na čovjeka. No na ovaj email nitko nikad nije odgovorio. To je slučaj zbog kojeg je američki predsjednik Donald Trump Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) kasnije optužio da je ignorirao rana upozorenja. Trump doduše WHO koristi kako bi sakrio propuste u vlastitoj zemlji i uskratio je pomoć ovoj organizaciji pod optužbom da je previše prijateljski raspoložena prema Kini, no činjenice stoje.
S obzirom na to da komunistički režim u Kini Tajvan još smatra dijelom svog teritorija, ova otočna zemlja ne smije biti članica WHO-a. Za Peking je politika važnija od zdravlja, kažu kritičari Kine. Nakon što je 2016. u Tajvanu na vlast došla predsjednica Tsai Ing-wen koja je posebno kritična prema Kini, WHO na pritisak Kine Tajvanu više ne dopušta ni promatračku ulogu. WHO zapravo tu otočnu zemlju smatra dijelom Kine. To djelomice ima apsurdne posljedice: nakon izbijanja pandemije u Kini i upozorenja WHO-a, zemlje poput Italije i Vijetnama su ukinule letove u Tajvan iako tamo u tom trenutku uopće nije bilo zaraženih! Mnogi Tajvanci su zbog toga zapeli u inozemstvu.
Istog dana kada je Tajvan poslao e-mail WHO-u, vlasti su iz opreza u zračnim lukama počele mjeriti temperaturu putnicima iz Wuhana. Tri tjedna poslije nikome iz Wuhana nije bio dopušten ulazak u Tajvan. Zapovjedni stožer, koji je formiran nakon pandemije SARS-a 2003., odmah je preuzeo koordinaciju mjera u borbi protiv koronavirusa. Trenutačno je pojačana proizvodnja zaštitnih maski i isplanirana njihova podjela. Početkom veljače zatvorene su granice za sve Kineze, a nakon toga i za ostatak svijeta.
Stroga pravila vrijede i u "novoj normalnosti"
Ove rane zabrane ulaska u zemlju pokazale su se vrlo učinkovitim mjerama. Vlasti su pratile i u skladu s potrebama, prekidale infekcijske lance i pogođene osobe smještale u karantenu. Javnost je u toj ranoj fazi bila redovito obavještavana o rizicima i o tome kako spriječiti zarazu. Rana akcija Vlade Tajvance je poštedjela dugotrajnih blokada društva i gospodarstva. Direktor WHO-a za hitnu pomoć Michael Ryan je pun pohvala za tajvanske vlasti. "Tajvan je pokrenuo vrlo uspješnu javnu zdravstvenu reakciju što je vidljivo i iz brojki", kaže Ryan.
Uzorito je i to kako ta država danas upravlja "novom normalnošću". Tako bi mogao izgledati život u drugim zemljama nakon ukidanja strogih restrikcija i dok se ne pronađe cjepivo. U svim prijevoznim sredstvima je zaštitna maska obvezna. Taksisti smiju odbiti putnike ako ne nose zaštitu. Svuda se poštuje razmak od metar i pol, a restorani i kafići osiguravaju dovoljno razmaka između stolova. U zatvorenim prostorima je dopušteno okupljanje do 100, a na otvorenim do 500 osoba. U školama, ali i u javnim zgradama poput banaka, poštanskih ureda i trgovina, mjeri se temperatura svima koji ulaze i moraju se dezinficirati ruke. U zračnim lukama su postavljeni uređaji koji automatski mjere temperaturu putnicima.
Novopridošli moraju u karantenu, a vlasti u samoj zračnoj luci utvrđuju njihov GPS signal kako bi se moglo pratiti drže li se karantene. Posebnim taksijima, koji se nakon svake vožnje kompletno dezinficiraju, putnici se prevoze do mjesta karantene. Policija dvaput dnevno provjerava jesu li ljudi u karanteni u blizini svojih mobitela. Kazne za nepridržavanje su drastične: od tri do 30.000 eura. Tako bi mogla izgledati "nova normalnost" i u Europi, piše Deutsche Welle.
