Vijest da bi barem dva cjepiva protiv koronavirusa mogla uskoro dobiti odobrenje za uporabu regulatornih tijela SAD-a i Europe unijela je barem malo optimizma u ovo vrijeme pandemije kojoj se teško vidi kraj bez cijepljenja. Naime, AstraZeneca sa svojim vektorskim cjepivom te Pfizer i njemački BioNTech s tzv. glasničkim biotehnološkim cjepivom mogli bi već za koji tjedan dobiti odobrenje regulatora, a to znači da će im biti otvoren put u suzbijanje pandemije.
No stručnjaci upozoravaju da se, i kad cjepivo krene u ''život'', ne treba nadati da će u kratkom roku biti procijepljeni svi koji to žele jer proizvodnja je ograničena pa će, htjele-ne htjele, sve zemlje morati napraviti prioritetne programe cijepljenja bez obzira na naručene količine. Procjene govore da bi, uz sve napore u proizvodnji, tek 2024. mogli biti procijepljeni svi stanovnici Zemlje, piše Jutarnji list.
Hrvatska je rezervirala 2,7 milijuna doza oxfordskog cjepiva odnosno AstraZenece što je dostatno za 1,350 milijuna ljudi, ali sva ta količina sigurno neće doći u kraćem roku već tijekom sljedeće godine. Također je rezervirano 900.000 doza Johnson&Johnsona te milijun doza Pfizera i BioNTecha. Za potpisivanje ugovora s farmaceutskim tvrtkama za kupnju cjepiva hrvatska Vlada je još prošlo ljeto ovlastila ministra zdravstva Vilija Beroša, a procjene govore da bi Hrvatska za tu namjenu mogla potrošiti oko 300 do 400 milijuna kuna.
Ono što najviše zanima javnost je kakva će biti tzv. prioritetna lista cijepljenja kad cjepivo stigne, a koja bi prema EK, ali i javnozdravstvenim pravilima, trebala biti slična kao što je to ona za cijepljenje protiv gripe. To znači da bi se prvi trebali cijepiti oni stariji od 80 godina, zaposlenici domova za starije te zdravstveni djelatnici, potom bi trebali cjepivo dobiti oni iznad 70, a dobna granica bi se snižavala sve do 50.
Dakako, na prioritetnoj listi bit će i mlađi koji imaju neke kronične bolesti ili su imunološki kompromitirani i stoga ih covid-19 dodatno ugrožava, a što pokazuju kliničke slike hospitaliziranih koji imaju tzv. komorbiditete te je ishod njihova liječenja lošiji, poput onkoloških pacijenata, onih s dijabetesom ili s oštećenim bubrezima...
