Mladi Vukovarci oko sebe ne vide ruševine, a rupe od granata
njima su izazov kao i dotjerane stepenice. Imaju jednu veliku
želju, a ta je otvoriti skate park, kako bi u svom gradu mogli
uživati u onome što vole.
Čak su osnovali i udrugu te pokrenuli natjecanja. Čini se kako su
ovi srednjoškolci i studenti puni planova.
Ravnatelj Gimnazije Josip Prpa prisjetio se prijeratnih vremena
kada su u školi svake godine imali 600 učenika, a danas je ta
brojka puno manja te se ona sad kreće negdje preko 300
učenika.
Na studij srednjoškolci najčešće odlaze u Osijek, Split, Zagreb i
Rijeku, a trećina tamo i ostane.
Prema posljednjem popisu, u Vukovaru živi malo više od polovice
prijeratnog stanovništva, njih 28.000. Manje ih je i u odnosu na
prije deset godina.
Grad heroj još čeka gospodarsku, kao i završetak obnove krovova i
zgrada. Za veliku žrtvu koju je dao, smatra gradonačelnik,
Vukovaru je vraćeno premalo.
"Reći će mnogi da se napreduje i ulaže te da se svakim danom vide
promjene, no to tako traje 11 godina. Zašto nije bilo gotovo za
pet godina?", zapitao se gradonačelnik Vukovara Željko
Sabo.
Dvadeset godina kasnije, Vukovar još uvijek stoji u nadi i
čekanju.
Čini se kako mladi Vukovarci još uvijek nisu odustali od svog rodnog grada. Dok neki već planiraju svoj daljnji život u većim hrvatskim gradovima u kojima vide realnu budućnost, drugi su se odlučiti 'boriti' u svom gradu za bolje sutra.