Branko Brdar iz Loskunje kod Vojnića živi u
zemlji u kojoj se presude zbog milijunskih malverzacija prate i
čekaju godinama. Ali on je iza rešetaka trebao završiti jer je
prije dvije godine počinio za naše pravosuđe očito neoprostiv
zločin - u pola je bijelog dana vozio bicikl bez ugrađenih
svjetala.
"Išao sam iz Vojnića i vozio tri kilograma kruha. Policajac me je
zaustavio s palicom. Kaže nemaš upaljena svjetla naprijed ni
otraga. Ma, htio sam mu ostavit taj bicikl. I on me pitao osobnu
i sa mnom u auto. I tap tap tap. Odmah kaznu od 700 kuna",
prepričao je Branko Brdar.
Sedamsto kuna većini možda i ne predstavlja neki novac, ali
budući da živi od 800 kuna mirovine i 300 kuna socijalne pomoći,
Branku je to čitavo bogatstvo. No,zakon je bio
neumoljiv.
"Ili platiti ili tri dana u zatvor. Ja sam rekao: 'U redu, onda
idem u zatvor. Nemam odakle platit'", kazao je.
U zatvoru se trebao pojaviti početkom tjedna. Međutim, Branko
nema automobil, niti kune u džepu, a na svojem se dotrajalom i za
promet očito neispravnom biciklu nije usudio pedalirati do 30
kilometara udaljenog Karlovca.
I onda se dogodio neočekivan posjet! Umjesto policijske marice,
na vrata mu je jučer banuo muškarac koji se u ovo zabačeno
kordunsko selo dovezao u bijelom automobilu zagrebačkih
registracija. I spasio ga od rešetaka!
"I mi brzo u banku, još je radila. Daj mi ček taj i taj. On
ispuni sve i iz džepa izvadi 713 kuna, valjda 13 kuna poštarine.
Tako da je platio. Jedan duplikat tebi, a jedan ja odmah u sud u
Karlovcu", ispričao je Branko.
Dok se saborski zastupnici javno diče plaćanjem jamčevine bivšem
premijeru, Brankov je dobrotvor htio ostati anoniman.
"Vidiš da ima dobrih ljudi, ja velim. Krupan čovjek, mlad, tu
negdje 40 godina. Rado bih ga upoznao da mu to revanširam",
naglasio je.
Naučio se Branko pameti. Nabavio je svjetlo i sada ponosno
biciklira zavojitim kordunskim cestama. Ponosan je i policajac
koji je, eto, državni proračun na kraju ipak uspio napuniti sa
siromahovih 700 kuna.
Još jučer se spremao za odlazak u zatvor, no stvari su se odjednom promijenile: kaznu za vožnju bicikla bez svjetala, za koju nije imao novca, umjesto njega je platio nepoznati dobrotvor. Branko je odahnuo, ali i dalje se pita, kako to da je u moru ozbiljnijih slučajeva, sud baš u njegovu bio tako ažuran?