Građane se plaši bankrotom države, svrstava nas se u grupu zemalja vrlo visokog rizika od bankrota. Koliko je realan bankrot Hrvatske? Ne mislim da je to najvažnije pitanje. Ključno je je li moguće osigurati održivi rast s dosadašnjom politikom zaduživanja u inozemstvu. Jedan od razloga zašto nije je taj što je rast zaduženosti neodrživ. Što, naravno, znači da se u nekom trenutku strani dug neće moći servisirati – što je, drugačije rečeno, stanje bankrota.
Kako zapravo izgleda bankrot neke države? Pa, Jugoslavija je zakratko bila bankrotirala početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Dok se ne riješi problem s kreditorima, nema mogućnosti dodatnog zaduživanja, što, recimo, znači da se uvoz može financirati samo iz tekućeg izvoza. Sljedeći korak je reprogramiranje dugova, a potom sve ovisi o privrednoj politici. Neke zemlje, kao bivša Jugoslavija, zapadnu u duže razdoblje stagnacije, a neke, kao Argentina, iskoriste priliku te provedu značajne reforme i krenu naprijed. No, u svakom slučaju, pad potrošnje i povećanje nezaposlenosti su neminovni.
Vlada nema baš neki veliki kredibilitet, a svaki novi rebalans samo ga dodatno kvari, tako da se nalaze izgovori i dolazi do pozivanja na višu silu. To nije hrvatski specijalitetJe li se mogao izbjeći ovakav proračunski deficit da smo reagirali na ranija upozorenja? Nije fiskalni deficit glavni problem hrvatskog gospodarstva. Moglo se ići na suficit u vrijeme kada je rast bio visok, a mogle su se provesti porezne i reforme javne potrošnje – javnog sektora u cjelini. No, ključni problem je rast stranog duga, i to pretežno privatnog. Uslijed toga je narastao vanjski dug, koji je sada oko sto posto bruto domaćeg proizvoda, i koji će se morati vraćati. Da bi se vraćao potrebno je izvoziti, i to je najveći izazov hrvatske privrede.
Hrvatska Vlada najavila je rebalans tek nedavno, i to 'zbog referenduma i posljedica poplava'. Kako to komentirate? Pa, Vlada nema baš neki veliki kredibilitet, a svaki novi rebalans samo ga dodatno kvari, tako da se nalaze izgovori i dolazi do pozivanja na višu silu. To nije hrvatski specijalitet. Problem je u tome što se fiskalnom politikom ne može učiniti mnogo jer je potrebno promijeniti relativne cijene, prije svega realni tečaj. Mjere fiskalne štednje, koje nije lako provesti, kada se i provedu samo posredno utječu na konkurentnost privrede. Ukoliko se ne korigira tečaj nominalno, smanjenje poreza, koje nije jednostavno izvesti u trenutnoj situaciji, samo donekle pomaže, pa se češće prilagođavanje odvija preko smanjenja zaposlenosti.
Jesmo li se trebali obratiti MMF-u, poput Mađarske, ili je rezanje javne potrošnje, što provodi aktualna Vlada, dovoljno za postizanje dugoročne stabilnosti javnih financija? Pa, ja sam smatrao da program s MMF-om ne bi bilo loše rješenje. Problem je bio u nespremnosti Vlade i središnje banke da poduzmu mjere koje bi takav program sadržavao. Sada to nije aktualno, mada može biti u budućnosti ako se stvari nastave odvijati nepovoljno, kao što se sada i odvijaju.
Srpske vlasti već mjesecima poručuju kako su oni izašli iz recesije nakon ukidanja izvanrednih mjera koje im je nametnuo MMF, nakon čega im je porastao BDP. Jesu li to samo političke poruke ili su zaista pronašli rješenje koje Hrvatska još nije, s obzirom da očekujemo vrhunac krize? U ovom trenutku srpska privreda stagnira više nego što raste. U prvom kvartalu rast BDP-a bio je 0,6 posto, što je praktično statistički isto kao i da nema rasta. Do kraja godine očekuje se rast od 1,5 posto, mada se meni čini da je to optimistična prognoza. No, točno je da je devalvacija dinara pomogla i da je program s MMF-om spasio od državu od bankrota. No, i Srbija mora servisirati relativno velik strani dug, i to će biti problem jer je izvoz robe i usluga veoma mali.
U dogledno vrijeme slabija bi kuna vjerojatno pogodovala povećanju izvoza preko povećanja industrijske proizvodnje i izvoza usluga Nedavno je objavljen podatak i da je Hrvatska među zemljama koje se najsporije oporavljaju u regiji. Koji bi po Vama bio najbrži put za oporavak? Najprije je potrebno na vrijeme ocijeniti o kakvoj i kolikoj je krizi riječ. Potom je potrebno provesti što je moguće opsežnije i radikalnije reforme. Njih je lakše koncipirati i provesti ako se promijeni i privredna politika. Tako da se kriza iskoristi za to da se iz nje izađe sa sustavom i politikom koji garantiraju brzi oporavak. Ako se samo reagira na događaje, onda je sve ove promjene potrebno provesti jer se privreda stabilizira, a to je obično teže i nepopularnije. Recimo, da su sve ove reforme koje se sada predlažu bile provedene prije godinu dana, troškovi tih reformi bi već bili apsolvirani i mogli bi se očekivati pozitivni učinci. Sada je to teže jer su problemi nagomilani, a dalje smanjenje dohodaka i pogoršanje na tržištu rada su nepopularni. Koliko je kuna precijenjena u ovom trenutku i jesu li točne procjene da bi euro trebao biti devet kuna? To je teško reći. Kuna može sačuvati stabilnost, ali to bi moglo podrazumijevati stagnaciju i nisku zaposlenost na srednji rok, jer bi bila potrebna, kako se to kaže, unutarnja devalvacija. Ako se, opet, razmišlja o fleksibilnijem tečaju da bi se prognoziralo njegovo kretanje, potrebno je utvrditi koji bi tečaj odgovarao višoj stopi rasta na duži rok. Nije riječ o jednokratnoj devalvaciji, mada i do toga može doći, nego o režimu tečaja koji podržava konkurentnu privredu. S vremenom bi kuna mogla i jačati. No, u dogledno vrijeme bi slabija kuna vjerojatno pogodovala povećanju izvoza preko povećanja industrijske proizvodnje i izvoza usluga.
Što je pogubnije za hrvatsku ekonomiju – devalvacija ili zadržavanje kune na sadašnjoj vrijednosti? Prinudna devalvacija, dakle stanje kada više nije moguće braniti fiksni tečaj, svakako je najgori ishod. Postupna deprecijacija bi mogla biti dobro rješenje. Obrana sadašnjeg tečaja mogla bi biti skupa opcija ukoliko se značajno ne smanji potrošnja, bilo kroz smanjenje dohodaka ili zaposlenosti, ili i jednog i drugog – zato što se povećavaju rizici da bi moglo doći do prinudne devalvacije. Ovdje možda ima smisla reći u čemu je jedan od problema fiksnog tečaja. On, naime, predstavlja socijalizaciju tečajnog rizika – središnja banka rezervama brani određeni fiksni tečaj. To znači da su svi drugi oslobođeni tog rizika. Da to ne bi dovelo do prezaduženosti i do neučinkovite alokacije resursa, sve druge politike moraju funkcionirati tako da osiguraju učinkovitu alokaciju i održivo zaduživanje. Ako ovo drugo nije osigurano, fiksni tečaj može voditi do prezaduženosti i bržeg rasta sektora usluga. To ne znači da se fleksibilnim tečajem rješavaju svi problemi. Ali, trebalo bi pogodovati učinkovitijoj alokaciji rizika ako se njime previše ne manipulira.
U slučaju da je devalvacija potrebna za očuvanje ekonomije, kao što nas se uvjerava, koliko bi ona bila loša za građane, pogotovo one opterećene kreditima s valutnim klauzulama? Tu valja precizno odrediti alternative. Ako biste mogli očekivati i dalje isti dohodak i da ćete moći, kao i do sada, refinancirati svoje kreditne obaveze, devalvacija se doima kao veliki negativni šok, što bi i bio, koji značajno pogoršava imovinsko stanje. Ukoliko, međutim, mora doći do smanjenja plaća, penzija i drugih dohodaka i do povećanja nezaposlenosti, te ako se smanjuje pristup kreditima, onda obaveze svejedno rastu. Tako da je važno usporediti brzinu oporavka pod jednim ili pod drugim režimom. Dug će svakako biti skuplji, pitanje je samo bi li se drugačijim režimom tečaja i nizom drugih reformi moglo osigurati da se privreda oporavi prije i po višoj stopi.
S vremenom će, možda, mirovine biti toliko male da će ljudi biti spremni odreći ih se za dobro zaposlenjeHrvatska Vlada mnogo nade polaže u dobre rezultate turističke sezone. Je li to, makar sezona bila i rekordna, dovoljno da bi se preživjela ova proračunska godina? Pa, to bi svakako pomoglo. No, sada je jasno da se ne može samo na turističkoj sezoni zasnivati ni vanjskotrgovinski odnosi, a ni fiskalna politika.
Najavljena je velika mirovinska reforma. Što biste savjetovali Vladi kako riješiti problem budućih i sadašnjih umirovljenika? Oni koji su već ostvarili prava, mogli bi ih se odreći jedino ukoliko bi im bilo ponuđeno nešto bolje. Teško je vidjeti što bi to bilo. S vremenom će, možda, mirovine biti toliko male da će ljudi biti spremni odreći ih se za dobro zaposlenje. Računam da će se to ipak izbjeći. Tako da je teško reći kako bi se mogla smanjiti ili ukinuti ostvarena prava. To ne bi ni bilo dobro. Što se tiče budućih umirovljenika, mislim da će ljudi morati duže raditi i kraće biti umirovljeni. To je neminovno i zbog demografije.
Hrvatska javna uprava skuplja je od njemačke. Kako to da nijedna Vlada do sada nije uspjela poboljšati i pojeftiniti javnu upravu u Hrvatskoj? Izgradnja učinkovitije uprave je dug proces. U Hrvatskoj je problem što je vrlo teško smanjiti zaposlenost u upravi, vjerojatno zbog bliske veze partija i ljudi koji rade u upravi, djelomice i zbog činjenice da je jedna partija, HDZ, bila znatno duže na vlasti nego opozicijski socijalisti. Ako dođe do promjene na vlasti, trebalo bi doći i do racionalizacije uprave.
O tome što napraviti s kreditima u švicarskim francima, može li se kako ublažiti porast rate kredita u valuti koja je narasla i je li isplativo konvertiranje tih kredita u eure... Nisam baš kvalificiran da dajem takve savjete. Ne znam koje su razlike u kamatama. One bi trebale izražavati očekivane promjene u tečaju eura i franka, ali na kratak rok to ne mora biti tako. No, vrlo je teško i nezahvalno prognozirati kratkoročna kretanja tečajeva, pa ja to izbjegavam.
O ljetovanju na hrvatskom Jadranu... Uh, ja sam ljetovao na Jadranu od najranije mladosti. Kada kažem more, ja mislim Jadran. Već dugi niz godina nisam uzimao odmor, jer radim posebno intenzivno preko ljeta, a inače se osjećam kod kuće na Jadranu, bilo gdje u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori. No, svake godine imam sreću da, ovim ili onim povodom, provedem nekoliko puta po par dana na moru.
O pokušajima hrvatske Vlade da ga angažira kao savjetnika... Vlada nije ni pokušavala. Moj Institut savjetovao je predsjednika Mesića i mi smo svakako bili vrlo zadovoljni tom suradnjom.
O procjenama rasta hrvatskog BDP-a u 2010. i 2011. godini... Mi smo u Institutu prognozirali -1,5 (negativan rast) ove godine i 2 posto (pozitivan rast) sljedeće godine.
O procjeni rasta BDP-a u Hrvatskoj... Do sada, od početka krize, su sve prognoze hrvatskog privrednog rasta na kraju ispadale previše optimistične, tako da su rizici na negativnoj strani. No, to možda nije najvažnije. Pitanje je kako izbjeći duže razdoblje stagnacije ili niskog rasta.
