Umjetnik César Manrique sa španjolskog otoka Lanzarote pomogao je spasiti otok od masivnog turizma. Njegov bivši dom, sagrađen u starim cijevima od vulkanske lave, smatra se jednim od mnogih kulturnih atrakcija koje je napravio, piše CNN.
Na divljim, vulkanskim dijelovima na Kanarskim otocima Manrique je iskoristio svoje podzemno skrovište, zajedno s bazenom na otvorenom i upečatljivim umjetničkim djelom, da bi smislio nešto još bolje: očuvanje raja.
Swimming pool in the Jameos del Agua by Cesar Manrique. Lanzarote. Canary Islands. Spain.
Manrique je španjolski umjetnik koji je proveo dio 1960-ih godina izlažući djela u New Yorku s umjetnicima poput Andyja Warhola i Jacksona Pollocka. Iako nije tako poznat kao njegovi umjetnički suvremenici, on se vratio kući na Lanzarote i pomogao spasiti zadivljujući otok od industrije putovanja.
Primijetio sve veće zagađivanje i uništavanje otoka
1970-ih i 1980-ih godina, Manrique je primijetio sve veće zagađivanje i uništavanje otoka, pa je upozoravao da mu domovina "umire". Međutim, isto tako je vjerovao da "dobri i entuzijastični ljudi mogu spasiti ono što je ostalo".
Blue ocean with sailing ship, sandy beach and palms
Kako bi spasio Lanzarote i uvjerio lokalne stanovnike da je nužno zaštiti ga, umjetnik je dokumentirao tradicionalni arhitektonski stil te je u suradnji s nadležnima za turizam stvorio čarobne, atraktivne sadržaje s jedinstvenim umjetničkim stilom koji je inspiriran vulkanskim krajolikom.
U 73. godini života Manrique je tragično umro u automobilskoj nesreći 1992. godine, no njegova se prisutnost na otoku može osjetiti i danas, 26 od njegove smrti.
Njegova strast za kulturom utjecala je toliko da je, primjerice, 2017. godine otvoren je Museo Atlántico Lanzarote, podvodni park skulptura ispod valova koji zapljuskuju netaknuti pijesak Papagaya na južnom dijelu otoka.
Zaklada César Manrique
Idealna polazna točka za istraživanje i doživljavanje Manriqueova djela je Vulkanska kuća koja je jednom bila njegov dom, a danas je muzej i centar za istraživanje umjetnikovih djela.
Stvorio je nevjerojatan dom uranjanjem u tunele i podzemne prostore stvorene rastopljenom lavom. Prema riječima Eve Acero Pegito, koja je izvor znanja o umjetniku i turistički vodič, rekla je da je priča krenula kada je umjetnik prolazio negostoljubivim terenom bazaltne lave uočivši drveća koja su rasla iz rupa.
Od zaprepaštenog poljoprivrednika kupio je neplodnu zemlju te odmah započeo s preobražavanjem rupa i cijevi od lave, pa čak i drveća ispod terena u nevjerojatan prostor u kojem je živio od 1968. do 1988.
Zakopani prostori skrivaju bazen za plivanje i sobe u retro znanstveno-fantastičnom stilu za opuštanje gdje je znao ugostiti goste iz cijelog svijeta.
"Uvijek je govorio da je priroda najbolja slika", rekla je Acero Pegito.
Hotel Meliá Selinas
Iako se borio za ograničavanje utjecaja turista, Manrique se pobrinuo da posjetitelji budu prihvaćeni u dostojno uređenom prostoru. Surađivao je na dizajnu ovog modernističkog hotela na istočnoj obali Lanzarote koji se u 1970-ima isticao i bio upečatljiv.
Beautiful cave reflected in the water in Jameos del Agua, Lanzarote, Canary Islands, Spain
Neke od 270 stuba hotela znaju bukirati obožavatelji Manriqua koji tamo hodočaste. Unutra je atrij prekriven zelenim raslinjem koje je, za samo četiri godine od otvaranja, izraslo u prekrasnu i gustu džunglu.
Manriqueove primitivne reljefne skulpture koje prikazuju morski život ukrašavaju predvorje i stilizirani restoran, posuđujući zajedničkim područjima minimalistički "šik" stil šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Cestovni čvorovi
Prolaženjem cestama na Lanzaroteu uključuje mnoge susrete sa živopisnim pokretnim metalnim skulpturama koje je dizajnirao umjetnik i sada se nalaze na raskrižjima.
Manriqueove nemirne "igračke na vjetar" su najvjerojatnije inspirirane otočnim vjetrenjačama.
Klub za partijanje - Jameos del Agua
Veliki robusni ponor stvoren od rastopljene lave transformiran je u podzemni restoran koji je preko dana ugodno mjesto za ručak na toplom suncu, a navečer izuzetno mjesto za zabavu.
Tunel od lave ulazi u divovsku špilju, a na drugoj strani špilje, na otvorenom, nalazi se ispod palmi bazen za plivanje. Taj je bazen samo za pokazivanje u današnje vrijeme, no 1970-ih je bio mjesto divljih noćnih zabava.
Mirador del Río
Manrique je obožavao prekrasne poglede i nikada ih nije uzaludno trošio, pa se tako za vrijeme vojne službe zaljubio u epsku panoramu susjednog otoka La Graciosa. Izgradio je restoran s prekrasnim pogledom koji je danas bar i kafeterija.
Kuća muzej Césara Manriqua
Zadnje godine život Manrique je proveo u transformiranim zgradama starog gospodarstva koje izgleda savršeno za fotografiranje, domu koji je protkan njegovim specifičnim stilom.
Dom je sačuvan takav kakav je bio kada ga je napustio, a sada je muzej koji je posvećen njegovim zadnjim godinama. Tu se nalazi bazen s narančastim ležaljkama za sunce, ogromna kupaonicam, dnevna soba i blagovaonica otvorenog plana te umjetnički studio u vrtu koji otkriva način razmišljanja umjetnika.
Monumento al Campesino
Sve ceste vode do Monumento Al Campesino, u samo srce otoka. Tamo se nalaze hrpe blokova i krivulja kao Manriqueova posveta seljacima koji su obrađivali zemlju otoka.
Vrt kaktusa
Ovo bi moglo biti najveće Manriqueovo djelo, mjesto prepuno kaktusa, bodljikavih biljki s Kanara i iz cijelog svijeta. Izgrađen od stijena i zemlje, ovaj veliki amfiteatar je Manriqueovo ljubavno pismo vegetaciji i ljudima njegove domovine.
Manrique je uložio godine u njegovanje vrta s kaktusima kako bi postao izvanzemaljska atrakcija.
El Diablo restoran, Nacionalni park Timanfaya
Nacionalni park Timanfaya je vulkanski krajolik paklenog izgleda koji je formiran tijekom erupcija prije 300 godina te se tijekom vremena vrlo malo promijenio.
Manrique je dizajnirao cestu koja prolazi kroz krajolik u nizu oštrih zavoja. Uz to, s umjetnikom Jesúsom Sotoom i srhitektom Eduardom Cácereso, izgradio je restoran "El Diablo" koji poslužuje domaće specijalitete.
