Dvije tisuće godina staro vjerovanje po kojem je drevno Saharsko carstvo bilo shvaćano kao barbarsko, danas je opovrgnuto zahvaljujući britanskim arheolozima. Svoje porijeklo vjerovanje vuče još od rimskih pisaca po kojima su saharski narod Garamanti bili narod kojim se nije moglo vladati. Međutim, istraživači sa sveučilišta u Leicesteru i Newcastleu pokazali su da je taj narod živio u sjajnim gradovima i činio čuda baveći se poljoprivredom u siromašnoj i okrutnoj pustinji.
Ključ njihova uspjeha bila je mreža podzemnih kanala za navodnjavanje koji su bili povezani s prirodnim bazenima. Tisuće takvih kanala tekli su tisućama kilometara. Britanci su uz svoja istraživanja na terenu studirali i više od 20 godina stare rezultate istraživanja arheologa Charlesa Danielsa koji je umro prije no što je objavio svoja otkrića.
Garmante su Rimljani prozvali barbarskim jer su ovi katkad napadali njihove postaje na mediteranskoj obali. Ali ujedno su i trgovali s Rimljanima opskrbljujući ih divljim životinjama za borbe s gladijatorima, a čak su svojom klasičnom arhitekturom doprinijeli rimskim pustinjskim gradovima. Slobodno se može tvrditi da je izgubljena civilizacija jedna od najranijih saharskih država.
Među ostalim je otkrivena i posebna vrsta rimske opeke u gradu Germa (ranije Garama). Otkriće pokazuje da je taj materijal nošen 1 000 kilometara kako bi se izgradilo kupatilo rimskog stila, vjerojatno po posebnoj narudžbi garamantskog kralja. Ako se pronađe i samo kupatilo, bit će to najjužnija ikad pronađena rimska zgrada.
Još uvijek se ne zna otkuda su stigli Garamanti, niti što im se dogodilo u srednjem vijeku kad su nestali. Ono što se zna jest da vrijeme njihove civilizacije pada u prva stoljeća naše ere te da se u nekom vremenu suočila s nestašicama vode. Podzemni kanali bili su zamijenjeni dubljim bunarima, čime se smanjilo obradivo područje. Garamanti su učinili da se pustinja rascvjeta, ali svojim pretjeranim iskorištavanjem neobnovljivih izvora podzemne vode, sami su doprinijeli svojem padu.
