Jason Nelson Robards Jr. rođen je 26. srpnja 1922. u Chicagu. Njegov otac Jason Nelson Robards Sr. bio je poznat glumac u doba nijemog filma (glumio je u preko 170 filmova). Mladi Jason se u školi isticao u sportovima i razmišljao je o profesionalnoj sportskoj karijeri. Nakon što je diplomirao, prijavio se u mornaricu kao rezervist, bio stacioniran na Pacifiku i preživio japanski napad na Pearl Harbour. Za svoju službu u II. svjetskom ratu dobio je Navy Cross (mornarički križ), drugo najviše odličje tog roda vojske.
U vojsci je u slobodno vrijeme čitao drame Eugenea O'Neala, i zainteresirao se za glumu. S očevim ohrabrenjem upisao je 1946. studij glume na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti. Nakon nekoliko manjih kazališnih uloga (tijekom kojih je dopunjavao prihode vozeći taksi i podučavajući djecu), privukao je pažnju ulogama na Broadwayu u O'Nealovim dramama "Ledar dolazi" i "Dugo putovanje u noć" (za ovu drugu osvojio je prestižnu Nagradu newyorških dramskih kritičara). U povijesti kazališta ostaje zabilježen kao jedan od najvećih interpreta O'Nealovih likova (za filmsku adaptaciju "Dugog putovanja..." je u Cannesu 1962. dobio Zlatnu palmu). Nakon što je 1958. igrao u istoj predstavi ("Disenchanted") sa svojim ocem, u ulozi za koju je dobio najvišu broadwaysku nagradu Tony, na filmu je debitirao 1959. u drami "Putovanje" u ulozi mađarskog izbjeglice. U početku je pretpostavljao kazališnu glumu filmskoj, i cijelog života nastavio je glumiti i u kazalištu; bio je još šest puta nominiran za Tonyja.
Na filmu je ostvario impresivan niz od preko 50 uloga u akcijskim i ratnim filmovima, vesternima, komedijama, dramama i povijesnim filmovima. Igrao je četiri američka predsjednika – jednog fiktivnog i Granta i Lincolna (po dva puta) i F. D. Roosevelta. Oba svoja Oskara za sporednu ulogu osvojio je za portrete stvarnih ličnosti – Bila Bradleeja, urednika Washington Posta u "Svim predsjednikovim ljudima" 1976. i legendarnog pisca krimi romana, autora "Malteškog sokola", Dashiella Hammetta (kojem je fizički fascinantno sličio) u "Juliji" 1977. Glumio je i Ala Caponea, "Doca" Hollidaya, Howarda Hughesa (nominacija za Oskara u "Melvin i Howard"), Andreja Saharova, Lewa Wallacea, Armanda Hammera, Marka Twaina... Među mnogim njegovim ulogama kojima se urezao u sjećanje ljubiteljima filma mogu se izdvojiti i cinični razbojnik Cheyenne u "Bilo jednom na Divljem zapadu" Sergia Leonea, stari Craddock u "Dječaku i njegovom psu" po priči Harlana Ellisona, neponovljivi Cable Hogue u Peckinpahovoj "Baladi o Cableu Hogueu", ostarjeli prevarant Max Dugan u "Povratku Maxa Dugana", dr. Oakes u šokantnoj nuklearnoj drami "Dan poslije", komični otac Stevea Martina u "Roditeljstvu"...
Bio je originalni izbor za "Fitzcarralda" Wernera Hertzoga, ali je nakon početka snimanja zamijenjen Klausom Kinskim. U poznom dobu ostvario je i mnoge televizijske uloge, od djeda u "Heidi" do Willa Varnera u "Dugom toplom ljetu". Naša publika ga trenutačno u kinima može gledati u posljednjoj filmskoj ulozi iz prošle godine, kao oca Toma Cruisea koji umire od raka u "Magnoliji".
Imao je šestero djece iz svoja četiri braka; tek 1969. skrasio se s četvrtom ženom Lois, s kojom je ostao u braku do smrti. Njegovi sinovi Sam Robards (iz trećeg braka s još jednom glumačkom legendom, Laureen Bacall) i Jason Robards III. također su uspješni glumci. 1972. preživio je tešku prometnu nesreću nakon koje mu je lice popravljeno plastičnom operacijom. Kao i većina glumaca njegove generacije, imao je problema s alkoholom i potpuno je prestao piti 1974. Bio je glumac "starog kova", klasično školovan, koji se nije volio petljati s "glumačkom metodom": - Ne želim s drugim glumcima raspravljati o motivaciji njihovih likova; hoću samo da nauče svoje šlagvorte i da se ne sudaraju sa mnom na sceni. - Također je bio suzdržan prema izjavama koje su ga proglašavale najvećim živućim američkim glumcem: - Sve što znam o glumi je da je nastavljam raditi. - Samo nastavljajući raditi, dugo se i borio s opakom bolešću; konačno ga je toliko svladala da je morao otići u najbližu bolnicu u Bridgeportu u Connecticutu, gdje je preminuo nakon manje od 24 sata. Još jednom je život imitirao film – ili je to obratno? S glumačkim umijećem kakvo je Jason Robards posjedovao, to je teško razlučiti.
