U Uredu pravobraniteljice za djecu otvorena je javna rasprava o cijepljenju djece, u kojoj su se pravobraniteljica Ivana Milas Klarić i predstavnici struke izjasnili za obvezno cijepljenje, dok su predstavnici nekih udruga tražili ukidanje obveze i prepuštanje roditeljima odluku o tome hoće li cijepiti svoju djecu.
U sklopu rasprave u kojoj se u javnosti sve više čuju zahtjevi da odluku o cijepljenju treba ostaviti roditeljima, među kojima je sve više onih koji se zbog straha od nuspojava boje cijepiti djecu, pravobraniteljica Milas Klarić zauzela se za obvezno cijepljenje, u skladu sa zakonskim propisima u Hrvatskoj i UN-ovom Konvencijom o dječjim pravima.
"Djeca imaju pravo na najveću moguću razinu zdravlja, a brojna istraživanja i podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore u prilog cijepljenju", rekla je.
Istina je da većina europskih zemalja nema obvezno cijepljenje, no u mnogima od njih procijepljenost djece je izuzetno visoka, gotovo 95 posto. To se, kaže Milas Klarić, postiže brojnim kampanjama i edukacijama o dobrobiti cijepljenja, tako da se ono ne mora provoditi na silu.
Također je točno da postoje rizici od nuspojava, ali nuspojave može izazvati bilo koji medicinski preparat, pa čak i najobičniji aspirin. U ovom slučaju, smatra Milas Klarić, treba se prikloniti medicinskoj struci i njezinim preporukama.
Podsjetila je da Zakon o zaštiti prava pacijenata roditeljima omogućuje da uz potpis ne cijepe svoje dijete, ali za to mogu biti prekršajno kažnjeni s 2000 kuna, a po Obiteljskom zakonu može im biti izrečena pravna mjera.
Roditelji mogu riskirati i ne cijepiti svoje dijete, no moraju biti svjesni da im necijepljeno dijete neće biti upisano u javni vrtić, niti putovati u neke zemlje koje zahtijevaju određena cijepljenja itd.
Medicinska struka smatra da je cijepljenje najučinkovitija preventivna mjera, istaknula je predstavnica Ministarstva zdravlja DunjaSkokoPoljak navodeći da je po Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti cijepljenje obvezno protiv deset bolesti.
Marina Poljičanin iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iznijela je kronologiju uvođenja cjepiva nakon 1948. iz koje je vidljivo da su nakon obveznog cijepljenja protiv difterije, ospica, dječje paralize, poliomijelitisa, škripavca itd. te bolesti gotovo iskorijenjene.
Naglasila je da se među više od 40.000 djece koja se godišnje cijepe moraju u nekom postotku pojaviti i nuspojave, ali to se dogođa i nakon uzimanja bilo kojeg drugog lijeka.
Upitala se mogu li roditelji odlučiti da neće cijepiti djecu, ako im time nanose štetu. S druge strane, ima li država pravo zakonom zaštititi svoje građane od onih koji ne žele prihvatiti norme koje donose dobrobit svima, dodala je.
U ime Udruge za promicanje prava pacijenata ĐulaRušinovićSunara istaknula je kako oni ne misle da bi cjepiva bila štetna, ali razmišljaju na drukčiji način, a među roditeljima koji im se obraćaju svatko ima svoju priču zašto je protiv nekog cjepiva.
Protiv smo toga da roditelji koji traže informaciju o cjepivu nailaze na nagovaranje liječnika kako je to dobro. Treba razmišljati sveoubuhvatno i nikome ništa ne nametati, poručila je Rušinović Sunara.
